Mr. sc. Željko Vukiæ

2.   BOSNA I HERCEGOVINA: ZNANSTVENA ANALIZA  USTAVNOG  PROBLEMA

1. Opæe demokratske postavke

Politološka dilema participacije i odgodvornosti gradjana u politièkom odluèivanju iritirala je  filozofsku misao od Platona do Kanta (i u novije vrijeme do Habermasa) i postala opsesija mnoštvu razlièitih mislilaca i politièara. Skoro je veæ nepregledna lepeza teorija i kontigentnih rješenja za kljuèni demokratski problem: kako upravljati drĹľavnim i društvenim poslovima ukljuèujuæi „cijeli narod“ (kojemu u demokraciji jedino i pripada vrhovna vlast)? Cilj demokratskog upravljanja je jasan: svjesno i organizirano rješavanje društvenih konflikta i osiguravanje mirnog i skladnog Ĺľivota (po Aristotelu: praksa za „opæu korist“), ali je sprovodjenje u današnjim mnogoljudnim društvima  komplicirano i najæesæe samo preko posrednika moguæe. Povijesno se mogu izdvojiti tri metode kreiranja drĹľavnih odluka.

      Prva, koja najmanje ukljuèuje narod, bazirana je  na Platonovoj tezi o kralju-filozofu, i preferira prosvijeæenu elitu koja jedino ima znanje i poslanje da vodi drĹľavu. Znanje (kako se postulira u modernim teorijama demokracije) ne mora podrazumijevati konaèna normativna rješenja nego politièku deliberaciju (razmatranje, dogovaranje), tj. – vezano za elitistièku metodu - samorefleksiju, dogovaranje unutar elite, ili ukljuèivanje samobiranih struènjaka.            

      Druga (sokratovska) metoda je dijaloško razmišljanje, tj. filozofsko pripomaganje sugovorniku (bilo kojeg staleĹľa) da dodje do ispravnog mišljenja (deliberacija najšireg obima).

       Treæa (kantovska) metoda, slièno sokratovskoj, apelira na razum, poimajuæi politièko odluèivanje kao demokratski proces zajednièkog dogovaranja na javni naèin („Oeffentlichkeit“ i „Volkssouvärenität“)[1]. Moæ politièkog rasudjivanja izraĹľava se u javnosti u otvorenih diskusijama, ili, kako je to kasnije formulirao Habermas – „u vidu participacijske demokracije proceduralnog tipa“ (Habermas,1980/404).[2] Dalju znaèajnu razradu participacijske demokracije prezentirali su Gutman/Thomson[3] s teorijom „konkretnog savjetovanja“ - kompletno ukljuèujuæi u proces sve demokratske institucije i slojeve na principu uzajamnog priznavanja i razumnog argumentiranja; kao i Benjamin Barber s razradom „Jake demokracije“ (1994.), s kojom se doslovce proklamira samoupravljanje gradjana.[4]

      Moderna politologija grupira demokratske paradigme u dvije (teoretski) odvojene koncepcije: elitistièku i demokratsku – a koje su u praksi najèešĂ¦e pomiješane. Svaka od koncepcija ima svoju znanstvenu potporu. Elitistièka koncepcija (demokracija centriranog odluèivanja) oslanja se prije svega na „realnost“ društvenog biæa, na „narod“, koji je za mnoge „neodredjena kategorija“, i koji se „u praktiènom politièkom  Ĺľivotu èesto ponaša kao neodredjena  amorfna masa, podloĹľna razlièitim manipulacijama od strane vještih politièara“.(Ĺ˝epic,2008/23) Po toj teoriji - društvo pravde i jednakosti je èisti idealizam – uvijek æe elite biti te koje æe odluèivati o sudbini društva, kao što to u povijesti najèešĂ¦e pokazuje politièka teorija i praksa.

      Demokratska koncepcija – vladavina naroda (kao najteĹľi politièki problem) je od vremena francuske revolucije  u svojim glavnim karakteristikama dominantni tip znanstvene misli, kao i prateæi èimbenik svakog gradjanina napose. Zapadne razvijene demokracije sa svojim uhodanim stoljetnim praksama su u prilici profiliranja gradjanskih participacija, kao i usavrsavanja kontrole politièkih (biranih) elita i to svaka u svojim konkretnim uvjetima. Nije sluèajno da jedan od glavnim teoretièara participacijske demokracije, Habermas, ne uzdrmava postojeæe drĹľavne institucije nego svoju „proceduralnu deliberaciju“ smjesta u „civilno društvo“ -  izmedju drĹľavnih institucija i gradjana, dok nove demokracije (veliki izazov politoloske misli) sudbonosno èekaju na relevantna politièka rjašenja. Od posebne su teĹľine kolonijalno manipulirane politièke cjeline, kao i povijesno politièki relikti koje medjunarodna zajednica  iz vlastitih egoizama natjeruje u jednu politièku cjelinu, kao što je to sluèaj Bosne i Hercegovine. Ona je u medjuvremenu postala enigma i paradigma svih iritantnih politoloških zahvata, kako u teoriji tako i u praksi.

2. Analiza oktroirane demokracije u najproblematiènijoj  zemlji u Europi

Glavna nit u teško preglednom mnoštvu znanstenih i politièkih analiza drĹľavne tvorbe Bosne i Hercegovine, je teza o slaboj i nemoguæoj (propaloj) drĹľavi (i demokraciji) - iz jednostavnog razloga jer „ne postoji temeljni konsenzus konstitutivnih etnièkih skupina o drĹľavnoj zajednici“ -  a kojega moĹľda „nije moguæe ni stvoriti“ (Kasapoviæ,2005/15)[5]. U posljednje vrijeme - ne samo siromaštvo, nezaposlenost i društvena nebriga o socijalno ugroĹľenim, karakteriziraju bosansko-hercegovaèko društvo -  nego i porast svih vrsta kriminala, mita i korupcije uèvršĂ¦uju BiH na skoro sam vrh ljestvice goruæih medjunarodnih problema. Medjutim, za razliku od drugih „slabih i propalih drĹľava: Somalije, Haitija, Ruande Konga, Istoènog Timora“ i dr,  politièko nedonošĂ¦e – DrĹľava Bosna i Hercegovina – kreirana je prije petnaestak godina u kuhinjama velikih sila (prije svega amerièke administracije  i Kontakt grupe) upravljana i „doradjivana“ od Visokih predstavnika medjunarodne zajednice -  kao medjunaroni protektorat. Suodgovornost svjetskih politièkih èimbenika koji nisu razumjeli ili su pogrešno razumljeli jedan od najkrvavijih ratova novije povijesti vodjen tlu BiH, postaje sve vise sekundaran, imajuæi na umu sadasnju  nesreæu i siromaštvo triju satjeranih naroda u „ludjaèku košulju“ daytonske nefunkcionirajuæe drĹľave.

     Daytonski mirovni sporazum, kao genijalni zahvat amerièkog  Pregovaraèkog tima na èelu s Richard  Holbrookeom, okonèao je rat i masovno ubijanje civila, i u muènom kompromisu smrtno zaraæenih strana, iznjedrio komplicirani Ustav za BiH, kao medjunarodnu veæ priznatu drĹľavu. Istovremeno je definitivno koncipirao vec dogovorenu Federaciju Muslimana (Bosnjaka) i Hrvata (koja je godinu dana egzistirala samo na papiru) i koju je zatim uklopio u problematicnu konfederaciju s Republikom Srpskom.   

      Znanstvenoteorijska argumentacija za moguænost jedne takove drĹľavne tvorbe, poznata u politologiji kao Teorija konsocijacije - (svojevrsna kombinacija grupnih demokratskih participacija i elitisticke teorije) - Nizozemaca Arenda Lijpharta[6], predvidjala je razne „konsocijacijske aranĹľmane“ medju politièkim elitama, koji su  Bosnu i Hercegovinu trebale dovesti do demokratske i ekonomski zdrave drĹľave. Petnaest godina kasnije Federacija je gospodarski u kolapsu, drĹľavni proraèun pred slomom, kantoni ne funkciniraju, socijalni nemiri su u razbuktavanju, a Republika Srpska tone u korupciju i secesionizam. I to sve usprkos protektoratskom bdjenju plejade Visokih predstavnika medjunarodne zajednice (od 1998. s vrlo velikim „bonskim ovlastima“), milijardama medjunarodne financijske pomoæi, kao i mnoštvu strucnih savjetodavnih èimbenika koji su preplavili zemlju i aktivno se ukljuèili u diskurzivni rat za ispravnu implementaciju daytonskih odluka.

 3. Konsocijacija i(li) federalizam 

Više je nego zaèudno da je krupnu politološku dilemu – novi ustroj rascijepane drĹľave – amerièka administracija pokušala riješiti manjkom klasiène federativnosti i participacije, a obiljem konsocijacijskih aranĹľmana, ignorirajuæi tako svoja vlastita dragocijena povijesna iskustva. Koncipirati BiH kao konfederalnu (dvoentitetsku) drĹľavu neravnopravnih èlanica, a sloviti svoju (amerièku) demokraciju kao svijetli primjer ravnopravnosti svih èlanica u federaciji, tesko je razumjeti i jos teze znanstveno opravdati.. Kome je više nego njima poznata vaĹľnost pobjede federalista nad konfederalistima u amerièkom gradjanskom ratu - kada su definitivno, za današnju super silu, uèvršĂ¦eni temelji snaĹľnoj demokraciji i funkcionalnoj saveznoj drĹľavi?[7] Pored podjele vlasti na egzekutivu i legislativu, potvrdjen je klasièni federalistièki zahvat (uvijek problematiène) vertikalne podjele vlasti izmedju saveza i federalnih èlanica; sto je bilo  (a i danas je) od enormne vaĹľnosti za funkcioniranje svakog kompleksnog politickog sustava (van Beyme,2007/41).

      Takodjer i kreatori povijesnog švicarskog Ustava su 1948. (po uzoru na amerièki Ustav)[8] kreirali klasièni federalni sustav jednakopravnih èlanica i uveli ravnopravni dvodomni parlament, nadilazeæi tako nefunkcionalni asimetrièni konfederalizam, a kombinirajuci ga s vlastitom, povijesno dokazanom participacijom gradjana, èime su stvorili temelje najuspješnijeg europskog društva.

      Amerièko ustavno naèelo - da svaka nova èlanica u federaciji ima jednaka prava s ostalima – (od enormne vaĹľnosti za drĹľavnu stabilnost), potpuno je ignorirano u koncipiranju drĹľavne tvorbe BiH, i najmanjoj èlanici - Hrvatskoj republici Herceg-Bosni - dodijeljena marginalna uloga u kompliciranoj (od Muslimana dominiranoj)  Federaciji, a srpska èlanica - Republika Srpska - uzdignuta je na pijedestal entiteta (drĹľave u drĹľavi).

      Analizom temeljnih zakona daytonske BiH moĹľe se uoèiti mnoštvo politoloških rješenja - tipiènih za teoriju konsocijacijskih aranĹľmana – u kojima je omoguæeno politièkim elitama da se uèahure u svoje segmente i da vrlo uspješno zadovoljavaju svoje vlastite egoizme. Akceptirane teritorijalne autonomije, od strane kreatora daytonskog Ustava, na naèin da je dobio više onaj tko je više i traĹľio[9] - bez obzira na jednakopravnost -  vodili su u konfederalnost i asimetriènost. Osim toga, u naivnoj teĹľnji da se rekonstruira famozna multietniènost  u BiH, umjetno su  konsruirani kantoni u Federaciji[10], i posvuda su uvodjeni principi razmjernosti i pariteta za ustrojstva svih glavnih drĹľavnih institucija; kao i konsenzus, i kvalificirane veæine, i pravo veta. „Takvim ustavnim aranĹľmanima stvoren je najsloĹľeniji politièki sustav u Europi…ustrojen prema 14 ustava…u kojem se odluke donose u 14 zakonodavnih tijela, u 14 vlada i u više od 200 ministarstava na pet razina organizacije: drĹľavnoj, entitetskoj, kantonalnoj, distriktskoj i opæinskoj.“ (Kasapoviæ,2005/156) Ovakav ustroj izloĹľen je veæ duĹľe vrijeme Ĺľestokim medijskim i znanstenim kritikama, i okrivljuje ga se kao generatora i unitaristièkih i separatistièkih tendencija. Taj najsloĹľeniji Gordijski èvor europske politike je trenutno vrlo veliki politoloski izazov, i ako se blagovremeno ne razriješi nije iskljuèeno da ce „BiH biti suoèena s iredentizmom. Ili moguæim raspadom.“ (Ĺ˝epic,2008/20)

      Odluèujuæe je dakle pitanje (ako je veæ odluèeno od velikih sila da BiH mora ostati jedna politièka cjelina) - kako urediti bosanskohercegovaèku drĹľavu da stvarno funkcionira? U dihotomnoj tipologiji demokraskih politièkih sustava- po vodeæom politologu podijeljenih društava Lijphartu - veæinska je demokracija za višenacionalnu drĹľavu  neprikladna –  u obzir moĹľe doæi samo konsocijacijska demokracija. Po toj teoriji, uz autonomiju segmenata, kao glavnom uvjetu suudruzivanja (a koju su teoretièari federalizma u Svicarskoj i SAD-u veæ davno prije evaluirali) Lijphart stavlja drugo glavno naèelo uspješnosti demokrcije u podijeljenom društvu - stvaranje velike koalicije - kao i dva sekundarna naèela: razmjernost i manjiski veto.(Lijphart,1984). Studirajuæi uspješne pluralistièke demokracije (Nizozemske, Švicarske, Belgije, Austrije, Kanade i dr.), on je uoèio uspješnost velikih koalicija politièkih stranaka, tj, akomodaciju politièkih elita i njihov vodeæi princip: amicabilis compositio (prijateljski dogovor), i kao politološko otkriæe pokušao ga je znanstveno uopæiti i preporucivati za nove demokracije u podijeljenim društvima. S tim se, od samog poèetka, nikako nije slagao osnivaè konsocijacijske (konkordancijske) teorije Njemac Gerhard Lehmbruch, po kojemu su šanse Lijphartovih „institutional engineering“-a u novim zemljama èesto minimalne, jer su politièka kultura i politièka strategije aktera u konkordancijskim demokracijama „kontigentni rezultat povijesnog sazrijevajuæeg procesa“. (Lehmbruch,2003/12).

      Dakle, razmjerna podjela vlasti u uspješnim demokracijama u obliku velike koalicije svih najvaĹľnijih segmenata pluralnog društva samo su iznimne sekvence višedecenijskih i višestoljetnih demokracija, i ne daju se u novim zemljama tehnièki „iskonstruirati“. Politièke elite (sa svim svojim nedostacima demokratske legitimacije i pucke participacije), a najvaĹľnije za taj tip demokracije, imaju zadatak premošĂ¦ivati rascijepe medju segmentima i svojom suradnjom odrĹľavati zajednicu - u BiH su svakako najsporniji element u demokratskom projektu; bosanskohercegovacke elite su na brzinu sroèene, egoistiène i bez potpore masa. Duge su im  liste korupcijskih skandala i procesa (i to u svim trima etnijama); premnogo se desilo politièkih obmana i laĹľi u zadnjih dvadesetak godina s njihovih strana da bi ih demokratske mase mogle podrzavati.[11]

       Švicarska politièka elita stoljeæima je izgradjivala svoje akomodacijske aranĹľmane, a èak jedno èitavo stoljeæe  je moderna svicarska federacija izgradjivana veæinski i konsesusno (uz puno postivanje federalnosti i participacije) - do velike koalicije 1943. Nizozemska politièka elita stvara veliku koaliciju tek 1917, a Austrija 1945. Stoga je znanstveno postaviti tezu da su za prve stadije mladih demokracija svojstveniji  oblici konsensusne demokracije (podjele i disperzije vlasti), koja dakle nije ogranièena samo na dogovor elita i stvaranje velike koalicije – kao što nalaze teorija konsocijacijske demokracije - nego obuhvaæa sve druge oblike višestranaèkih vlada. Ako postoji autonomija segmenata (jedna društvena skupina samostalno uredjuje vlastite poslove - poglavito na podruèju obrazovanja i kulture), onda za savezne probleme nije nuzna velika koalicija, nego je dostatno da se problemi rješavaju konsenzusom (deliberativno), uz stalno postojanje politièke oporbe -  Ă¨iji je zadatak - kontrolna i inovacijska funkcija. Takodjer je nuĹľno inovacijskim snagama da imaju moguænost stvaranja poslijeizborne koalicije. ( U Švicarskoj je moguænost uèestalih referenduma i narodnih inicijativa prilika svakoj vrsti oporbe da dodje do pozicije[12]; u Njemaèkoj i Austriji za oporbeni stav vaĹľna je moguænost raspada velike koalicije i stvaranja nove minimalne koalicije;  kao uostalom  i u Belgiji i Kanadi.)

       Osim organiziranih oporbi za novu demokraciju kljuèno je postojanje što više gradjana-demokrata kritièki nastrojenih spram politièkih duĹľnosnika, a kojima je maksimalno omoguæeno direktno djelovanje (konkrektna deliberacija). Jedan od najvaĹľnijih naèina konsultiranja baze (kako to vodeæi politolozi naglašavaju) su izbori - tj. jest  sam „izborni dizajn“: kako pretoèiti volju biraèa u politièki mandat? Razmjerni izborni sustav omoguæava puno preslikavanje izbornih rezultata u zastupnike, a centripetalistièki potencira veæinske izborne sustave s preferencijskim glasovanjem[13]. Daytonski ustav uveo je vrlo kompliciran razmjerni izborni sustav za BiH, koji je iskljuèivao izborne pragove i podjelu zemlje na izborne jedinice. Neuspjeh je bio zagarantiran - i nakon nekoliko godina  Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, biva prisiljen dizajnirati izbore sasma drukèije. Svoju plemenitu namjeru - pospješivanje funkcionalnosti federacije – ne rjesava federalistickim principima - nego kaĹľnjavanjem najmanjeg federalnog èlana , a forsiranjem najveæeg. Po tom njegovom konceptu neke stranke su imale prag od pet posto, a neke (potrebne  Petritschevim idejama) ulazile s jedan posto dobivenih glasova. Takodjer, po preporuci OESS-a, a da bi ukinuo pravo veta manjem narodu u Domu naroda,  Petritsch mijenja i naèin biranja zastupnika, otvarajuæi moguænost da veæa nacija moĹľe manjoj birati politièke predstavnike. Tako je poluèio pobunu obespravljenih. Najmanja nacija je proglasila samoupravu - i dovela do blokade sustava.

4. Prijedlog narednih izbora!

Kritièki analizirajuæi mnoštvo najrazlièitijih napisa i prijedloga za razrješenje zapadnobalkanskog èvora, a isèekujuæi eventualni dogovor domaæih èelnika (koji postaje sve više balkanska tragikomedija), postaje oèito da rješenje moĹľe biti samo u konstruktivnom angaĹľiranju medjunarodne zajednice (i to prije svega nove amerièke administracije kao i novog Visokog predstavnika Valentina Inzka), a uz maksimalnu podršku demokratskih gradjana[14], koji se moraju uvuæi u ovaj sudbonosni proces. Demokracija deliberativnog modela u svojoj punoj participacijskoj formi, kao i kantovski i rousseauvski pojam „suvereniteta naroda“ igrali bi pritom odlucujucu ulogu.

         I kao što je veæ jednom izborni zakon upadljivo mijenjan na stetu gradjana- demokrata (Petritschev zahvat), tako bi  za iduæe opæe izbore 2010. mogao od strane Visokog predstavnika biti i promijenjen na dobrobit svih, tj, za unapredjenje realne demokracije gradjana i naroda. Izbori bi se proveli poèetkom godine samo za Saveznu skupštinu oba doma: Zastupnièki dom s 200 direktno biranih zastupnika i Dom naroda (federalnih èlanica) s direkto biranim 51 zastupnikom. Skupština s oba ravnopravna doma imala bi prvenstveni zadatak: kreirati i proglasiti Ustav savezne drĹľave, a potom izabrati premijera i predsjednika s dvojicom dopresjednika. Naredni zadatak je raspisivanje izbora za srednju razinu na osnovi Ustava koji  je konsenzusno kreiran i proglašen.

      Da bi izbori za Zastupnièki dom bili što direktniji, potrebno je da ima onoliko izbornih  jedinica koliko i opæina, jer su upravo opcine i povijesni i politicki najizraĹľenija realnost. Veæe opæine imale bi proporcionalno i više zastupnika – naravno, biranih u razmjernom sustavu - a da bi Zastupniæki dom bio dovoljno imun na manipulacije, potrebno je da ima i dovoljnu velièinu (broj od 200 se u Švicarskoj povijesno  pokazao skoro kao magièan).

     Buduæi da uspješna BiH moĹľe biti samo federalna, a kljuèni èimbenik federacije je Zastupnièkom domu ravnopravni  Dom Naroda (vele-kantona), koji bi za prve ustavotvorne izbore trebao  biti direktan -  na naèin da veæinske bošnjaèke opæine biraju svojih 17 predstavnika, srpske opæine (RS) svojih 17, a hrvatske svojih 17 - s izbornim jedinicama velièine velikih opæina, ili više susjednih manjih opæina.

     Cijelo predizborno vrijeme (a tako bi se i birali zastupnici), bilo bi u znaku traĹľenja i usuglašavanja novog  optimalnog ustrojstva savezne drĹľave (delibercija par exellence). Koplja bi se lomila, i lome se, oko nekoliko  vrlo aktuelnih modela koji se kreiraju u raznim kuhinjama i s raznim intencijama.

     Veæ je prije nekoliko godina Vlada Norveške preko Centra za sigurnosne studije u Sarajevu pokušavala pripremiti model ustavnih promjena, slièno kao i Amerièki centar za mir. Ostalo se samo na konstruktivnom pokušaju. Venecijanska komisija (koju u najnovije vrijeme potencira i amerièki Kongres) u svojim analizama dala je preporuku BiH o jaèanju drĹľavnih (saveznih) institucija, što je naravno od iznimne vaĹľnosti, ali se (naĹľalost) ni blizu nije upustila u znanstveno kreiranje srednje razine (koja je alfa i omega zapadnobalkanskog èvora) i primjerene participacije gradjana,  bez koje, svakako, nema uspješnog funkcioniranja simetriène višenacionalne federacije.

5. Ă�etiri aktualna modela - i prijedlog konstruktivnog – petog

Kako god budu izvedeni naredni izbori, sigurno æe biti u znaku - ili  kreiranja i usvajanja - ili samo usvajanja novog Ustava drĹľave, èiji gradjani  veæ dugo vapiju za pravnom drĹľavom i sigurnim okriljem Nato-a i Europske unije. (Raspad zasad, otkad su se velike sile iznova zainteresirale za ovaj problem -  je manje vjerojatan.)

      Ă�etiri modela su aktualna u politološkom i politièkom diskursu: Model unitarne gradjanske drĹľave, model kantonalne drĹľave, model regionalizacije i model tri republike (Ĺ˝epiæ, 2008/194).

     Model unitarne drĹľave (jedan èovjek – jedan glas) - svojstven samo jednonacionalnim zemljama - kao funkcionalno rješenje je utopija bošnjaèkih politièara i teoretièara (Mujkiæ, Status11/63)[15] i slobodna fantazma zapadnih (neznanstvenih) èimbenika - alergiènih na bilo kakve etnièke podjele. Taj model ne podrazumijeva nikakvu srednju razinu izmedju opæine i drĹľave, a temelji se na dominaciji gradjanskog i ignoranciji nacionalnog, što je za BiH neprocijenjiva pogreška. Uvesti unitarizam u zemlju u kojoj još uvijek ne postoji niti jedan povijesni dogadjaj od zajednièke vaĹľnosti, niti ijedan zajednièki blagdan, niti èak zajednièki novogodišnji Djeda Mraz (BoĹľiænjak) za djeèje vrtiæe, je protiv svih znanstvenih logika. Konsocijacija na papiru, kao zamjena za teritorijalizaciju, sa svim uvazavanjima nacionalnih kvota i ravnopravnosti gradjana, dobila bi povijesnu dimenziju jalovih orijentalistièkih manipulacija. U konacnici demokratskih intencija (sto je vec uhodani europski standard) opcine istih kulturnih smjernica morale bi se uvezivati i zajednicki organizirati svoje kulturne i skolske potrebe – sto bi opet bila neka vrst srednje razine. Takodjer i klubovi nacionalnih zastupnika (ma kako god budu birani) - morali bi se i dodatno opteretiti  s mnostvom problema od nacionalnog znacenja - uza sve svoje redovne poslove; (dakle sve ono sto bi u federalnom sustavu odradjivle kantonalne skupstine).

      Drugi model kantoniziranja cijele  Bosne i Hercegovine, naizgled vrlo ekskluzivan (prije svega zbog švicarske uspješnosti), sve je manje u diskusijama, jer - veæ primjenjivan u Federaciji - zbog ogromne administracije i skupe drĹľave[16], iskazuje se vrlo neefikasnim. Taj model podrazumijeva i razbijanje Republike Srpske u više kantona, na što se srpski politièari svim silama bune. (Radmanoviæ/Nezavisne novine, 15.5.2009.)

       Model regionalizirane drĹľave - podrazumijeva ukidanje entiteta i kantona, i favorizira ekonomske regije kao središnje razine vlasti -  postaje sve aktualniji za bošnjaèku politiku, djelimièno hrvatske politièke stranke (i Crkvu u Hrvata), kao i vaĹľne èimbenike u medjunarodnoj politici. Ovaj model (vrlo rastezljiv), u svojoj osnovnoj varijanti je samo kompliciraniji nastavak unitatarnog modela, jer u svojoj osnovi ne podrazumijeva stvarnu autonomiju segmenata, nego samo administrativnu upravu po naredjenju iz centra. Ă�ak i takova varijanta dovela bi do blokade sustava jer bi u regijama opet vladale – regije (etno-elite).

     U varijanti da regije ne budu samo jedinice lokalne samouprave, nego da imaju zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast, stvorilo bi se umjesto jednog kriznog sustava  - tri  -  ili èetiri  - ili pet. Dominantna nacionalna središta s jakim nacionalnim strankama dominirali bi svoju regiju sluĹľeæi se svim sredstvima (dovoljno je samo prouèiti kako „multietnièko“ Sarajevo uvaĹľava prava gradjana hrvatske i srpske nacionalnosti)[17]. Mir i prosperitet, u tako umjetno stvorenim regijama od posvadjanih naroda, jedino bi mogli na duge staze (i to samo djelimièno) omoguæavati jake medjunarodne policijske i vojne snage s jakom financijskom podrškom.

      Model tri republike podrazumijeva republike kao središnju razinu vlasti, tj opstanak Republike Srpske i pretvorbu Federacije u Bosnjaèku republiku i Hrvatsku republiku. Neporeciva je pravna i politološka argumentacija ovom modelu, jer u odnosu na prethodna tri, konaèno proklamira simetrièni status triju ravnopravnih nacija (koje su to bile i povijesno, i prije rata, i u ratu, i u Daytonu), i to na bazi preglednosti i praviènosti (Ĺ˝epiæ, 2008/221). Ali, buduæi da republike (tj. entiteti) najèešĂ¦e podrazumijevaju sve bitne elemente drĹľavne strukture (vojsku, policiju, sudstvo, vanjsku politiku, entitetsko glasovanje…) kreira se konfederalni sustav triju entiteta i time stvara stalna viruletnost blokada i separatizama. Naravno da se lako opozvati na ekstenziju politièkih pojmova, pokazivati na drugaèije znaèenje pojmova i dokazivati da su mnogi politièki relevantni pojmovi bez znanstvene konsistentnosti: Švicarska se zove konfederacija, a vaĹľi za primjer klasiène federacije, Kanton Ĺ˝eneva nema predznak „Kanton“ nego se zove „Republic Geneve“, Bavarska nije „savezna zemlja“ kao ostale, nego se zove „Freistaat Bayern“ itd. Za BiH i Ĺľuènu raspravu o njezinoj srednjoj razini  upadljiva je manjkavost potencirati  stvaranje treæeg entiteta, tj. tri republike, a istovremeno se zalagati za  dovoljno jaku saveznu razinu klasiènog federalnog tipa, drĹľavu sposobnu za euroatlaske asocijacije - kako zbog konsekvetnosti u pojmovima tako i u popularizaciji novog ustroja,  bez optereæenih nazivlja.

     Model peti: Savezna drĹľava s tri (vele)kantona (Vukiæ, 2007) ima sliènosti s prethodnim, ali se razlikuje od njega jasnom i racionalnom usuglašenošĂ¦u savezne i srednje razine, definiranim kompetencijama kantonalnih premijera i saveznog premijera, poèasnih ovlasti predsjednika i njegovih dopresjednika, a prije svega principom izvornodemokratskog formiranja (vele)kantona, i to - tako da opæine[18] u sadašnjem sastavu (kao i novoformirane) referendumom izjašnjavaju svoju pripadnost odredjenom nacionalnom kantonu. Manjinske nacije u velikim gradovima (kao mjesne zajednice) imale bi umjesto, uobièajene kulturne autonomije, i moguænost izborne jedinice za kantonalnu razinu, što bi potisnulo potrebu za stvaranjem distrikta od glavnog grada. Premijer Savezne drĹľave po ovom modelu bio bi biran po indirektnom modelu biranja njegovih (i njemu koaliranih) zastupnika (elektora) za Saveznu skupštinu - kao predsjednik u SAD-u. On bi imao velike ovlasti, ali bi morao „vladati“ „euroski“, uz stalnu potporu Parlamenta, i morao bi cijelo vrijeme imati potporu barem natpoloviène veæine u svim trima kantonalnim skupštinama, tj u nacionalnim klubovima Doma naroda. Svaku blokadu u Domu naroda mogao bi riješiti direktnim zastupanjem svoje ideje u dotiènim kantonalnim skupštinama, ili zahtjevom kod Ustavnog suda, a koji bi najèešĂ¦e - raspisujuæi referendum - riješavao blokadu. Iz kojegod naroda bio, savezni premijer bi morao imati za zamjenike i ministre predstavnike iz drugih naroda. Po principu paritetnosti, ako je izabran premijer iz jednog naroda, predsjednik Zastupnièkog doma bio bi iz drugog naroda, a predsjednik Doma naroda iz treæeg. Predsjednik drĹľave, kao i njegovi zamjenici imali bi rotirajuæu funkciju, kao i predsjednici Ustavnog suda.

      Ali što je najvaĹľnije za ovaj model: on posjeduje sustavnu preglednost za sve društvene èimbenike, on ima optimalnu direktnost (participaciju) gradjana-glasaèa za sve tri razine drĹľavnog sustava, kao i stvarnu deliberaciju u podijeljenom  društvu. Osim toga, on moĹľe riješiti glavnu politološku dilemu: kakav sustav potrebuje Bosna i Hercegovina da bi mogla postati èlanica Europske unije.

Literatura:

Abromeit, Heidrun und Stoiber, Michael (2006). Demokratien im Fergleich. Wiesbaden:VS Verlag fuer Sozialwissenschaften

Altermatt, Urs (1996). Das Fanal von Sarajevo: Etnonationalismus in Europa. Zürich, Neue Zürcher Zeitung.

Anèiæ, Mladen (2007). Jedan èovjek –jedan glas ili „hodte nami vi na viru“. Mostar: Status 12.

Arend, Hannah (1995). Macht und Gewalt. München

Barber, Benjamin (1994) Starke demokratie. Ueber die Teilhabe am Politischem. Hamburg

Calic, Marie-Janine (1996). Krieg und Frieden in Bosnien-Herzegowina. Frankfurt am Main: Suhrkamp

Clinton, Bill (2004). Mein Leben. Berlin: Econ

Gutmann, Amy- Thomson, Dennis (1996) Democracy and Disagreement. Cambridge and London

Habermas, Juergen (1961). Student und Politik: Neuwied

  - (1980). Die GraduateFakulty der New Scool of Social Research. Frankfurt am Main 402-410.

  -  (1987). Theorie des kommunikativen Handels. Bd.1 Frankfurt am Main

Holbrooke, Richard (1998). Završiti rat. Sarajevo: Sahuinpasic

Kant, Imanuel (1996).   Kritik der Urteilskraft. Suhrkamp. Wiesbaden

 - (1996) Kritik der reinen Vernunft. Suhrkamp. Wiesbaden

 -  (1999). Zum ewigen Frieden. Ein philosophischer Entwurf. Stuttgart

Kasapoviæ, Mirjana (2005). Bosna i Hercegovina podijeljeno društvo i nestabilna drĹľava. Zagreb: Politièka kultura.

Lehmbruch, Gerhard (2003). Verhandlungsdemokratie. Wiesbaden: Westdeutscher Verlag.

Lijphart, Arend (1984). Democracies: Patterns of Majoritarian and Consensus Government in Twenty-One

Countries.New Haven i London: Yale University Press.

Lucic, Ivo (2005). Osobni osvrt na razvoj i stanje u BiH. Status, br. 7, 2005.

Linder, Wolf (2005). Schweizerische Demokratie. Bern, Stuttgart, Wien:Verlag Haupt

Maus, Ingeborg (1992). Zur Aufklärung der Demokratitheorie Rechts- und demokratitheoretische     Ueberlaegungen im Anschluss an Kant. Frankfurt am Main

Mujkiæ, Asim (2007). Treæi entitet (II) „Bauk“ liberalne demokratije kruĹľi Bosnom. Mostar: Status 12.

Obama, Barack (2007). Hoffnung wagen. Muenchen: Riemann

Platon (2000). Der Staat. Politeia. Düsseldorf und Zürich

Rousseau, Jean-Jacques (1986) Vom Geselschaftsvertrag oder Grundsätze des Staatsrechts. Stuttgart

Von Beyme, Klaus (2007). Foederalismus und regionales Bewusstsein. Muenchen: Beck

Vukiæ, Ĺ˝eljko (2007).Srednja razina – tri kantona. Mostar: Status 12

Vukoja, Ivan  (2007). Treæi entitet – Uvod u podjelu ili stabilizaciju drĹľave. Mostar: Status12

Weber, Max (1926). Politik als Beruf. München und Leipzig

Žepic, Božo (2008). Kritika politike. Mostar: Matica hrvatska Mostar.

Prilog: (Vukiæ, 2007.Shema drĹľavnog ustrojstva BiH. Srednja razina – tri kantona. Status 12.)