Oktroirani daytonski  Ustav BiH (Aneks IV) konaèno je urušen briselskim potpisima sedam politièkih stranaka i bh. institucija – i konaèno je postavljen novi kamen temeljac višenacionalne savezne drĹľave koja moĹľe imati pravu europsku perspektivu. Problem „Sejdiæ-Finci“ nije ni izbliza fingiran, niti ga je sluèajno uvaĹľena europska institucija proglasila kao kljuèni. Ustav BiH ne samo da je diskriminatorski spram pojedinih graĂ°ana ili grupa graĂ°ana, nego je sustavno pogrešan u smislu zapadne predstavnièke demokracije. Uvesti u sustav krajnje rastezljivu formulaciju:  da se u drĹľavne (predstavnièke) institucije biraju osobe „iz reda  – bošnjaèkog, srpskog i hrvatskog naroda“, tj da se u gremije biraju: Bošnjaci, Srbi, Hrvati  – znaèilo je otvoriti prostor za mnoštvo manipulacija. Što sve mogu  sadrĹľavati „redovi jednog naroda“ i koga se sve moĹľe uzeti pod oznaku „Bošnjak“, „Srbin“, „Hrvat“? Ako je nacija „Ĺľivotna zajednica ljudi sa sviješĂ¦u o istoj kulturno- politièkoj prošlosti i voljom za politièkom autonomijom“, onda je u današnjem globaliziranom svijetu nemoguæe unutar jedne nacionalne zajednice do u pojedinosti odrediti ili zanijekati nacionalnu pripadnost pojedinaca (naravno pod izuzetkom da ne rabimo genetièke ili nesekularne  teorije). 

Piše: mr. sc. Ĺ˝eljko  Vukiæ l poskok.info

Published On: �et, Ožu 28th, 2013

Nino Raspudiæ

Muke po Federaciji

Politièki dogaðaji zadnjih dana pokazali su da je tvrdnja kako je Federacija BiH dotaknula dno bila preoptimistièna.

Izgleda da nema dna i da se uvijek moĹľe iæi još niĹľe. Situacija u kojoj dvije i pol godine nakon izbora još nema prave, stabilne, legitimne i neupitno legalne vlasti, pervertirala je do toèke u kojoj su glavne politièke figure u nesretnijem bh. entitetu dva nekadašnja LagumdĹľijina prirepka, Ĺ˝ivko Budimir i Lijanoviæi. Isti oni koji su, prihvativši ulogu hrvatskih kvislinga, najprizemnije posluĹľili za legitimiranje bošnjaèke platformaške vlasti, uz blagoslov amerièkog veleposlanika Moona i njegovog potrèka Inzka, dvije i pol godine kasnije napravili su od Federacije institucionalnu razvalinu i politièku šprdnju. Nekada sloĹľna platformaška bratija, koja je na vrhuncu bila u jesen 2010, danas je meĂ°usobno zakrvljena i razdijeljena. HSP, koji se nekada prezivao Ă�apiæ-Jurišiæ, raskolio se na Jurišiæevu i Budimirovu struju. Nakon što je Jurišiæ izašao, toènije izbaèen iz LagumĹľije, Budimir je izašao iz Jurišiæa, ali se nepokolebljivo drĹľi funkcije predsjednika Federacije, na što je postavljen kao LagumdĹľijin dĹľepni Hrvat, premda mu je izborni legitimitet mizeran, buduæi da broj glasova koje je osvojio na izborima ne premašuje broj uzvanika na oveæoj hercegovaèkoj svadbi. Unatoè tome, ponaša se kao da je Charles De Gaulle, a ne posuški Sejdo Bajramoviæ.

_________piše: Nino Raspudiæ l nezavisne.com

Published On: �et, Velj 7th, 2013

Kolumne |

POLITOLOŠKA ANALIZA: Švicarsko-belgijski primjer za reformu BiH

Svaka dublja politološka analiza drĹľavne tvorbe Bosne i Hercegovine potvrĂ°uje nuĹľnost politièke reforme koja se mora tako koncipirati da je veæinski akceptiraju sva tri konstitutivna naroda. Sadašnje stanje kaotiène drĹľavne tvorbe je neodrĹľivo i za europski put nezamislivo. Blokade sustava i ignoriranje jakih demokratskih èimbenika pokazuje se fatalno po zajedništvo. Unitarizam bilo kog oblika je kontraproduktivan. Regionalna rješenja federalnog ustroja Bosne i Hercegovine – na osnovi ekonomskih regija (ma koliko god ih bilo) – mogu samo ponavljati imperijalistièku dominaciju pojedinih etnija, pospješivati majorizaciju i omoguæavati zatiranje slabijih. U suvremenoj Europi to postaje sve teĹľe izvodivo: primjer Sjeverne Irske, JuĹľnog Tirola, Katalonije… Belgija, sa svojih šest drĹľavnih reformi u zadnje èetiri decenije, pokazuje kako je teĹľak (ali nezaustavljiv) process emancipacije manje priznatih etnija u zajednièkoj drĹľavi.

________piše: Mr. sc. Ĺ˝eljko Vukiæ l poskok.info

Savezna ili propala Bosna i Hercegovina?

1. Opæe demokratske postavke

Politološka dilema participacije i odgodvornosti gradjana u politièkom odluèivanju iritirala je  filozofsku misao od Platona do Kanta (i u novije vrijeme do Habermasa) i postala opsesija mnoštvu razlièitih mislilaca i politièara. Skoro je veæ nepregledna lepeza teorija i kontigentnih rješenja za kljuèni demokratski problem: kako upravljati drĹľavnim i društvenim poslovima ukljuèujuæi „cijeli narod“ (kojemu u demokraciji jedino i pripada vrhovna vlast)? Cilj demokratskog upravljanja je jasan: svjesno i organizirano rješavanje društvenih konflikta i osiguravanje mirnog i skladnog Ĺľivota (po Aristotelu: praksa za „opæu korist“), ali je sprovodjenje u današnjim mnogoljudnim društvima  komplicirano i najæesæe samo preko posrednika moguæe. Povijesno se mogu izdvojiti tri metode kreiranja drĹľavnih odluka....

Hrvatska koalicija BiH

Marginalizacija hrvatskog  puka u Bosni i Hercegovini, kao i njegovo sustavno i konzekventno rastakanje, posljedica su  krvave i tragiène prošlosti sve do u najsuvremenije dane. U posljednje dvije decenije, otkad su Hrvati aktivan politièki èimbenik u BiH, meĂ°uetnièki suĹľivot je upadljivo drukèiji i upadljivo konstruktivniji. Od zapreèivanja genocidnih komunistièko-fašistièkih  armada (poèetkom devedesetih), deblokade velike bošnjaèke enklave, odluèujuæeg vojnog djelovanja u završnici, nespretnog Daytonskog mirovnog sporazuma  i najnovijih politièkih omalovaĹľavanja ,  hrvatstvo u BiH biljeĹľi snaĹľne uspjehe i padove. Hrvati su svoj krvavo plaæeni entitet (HR Herceg-Bosnu) u prebrzom miješanju karata utopili u zamagljenu hrvatsko-bošnjaèku federaciju, i - voĂ°eni idealistièkim kalkulacijama - pristali na dvoentitetsku konfederaciju (dvo-drĹľavnu mirovnu tvorevinu triju posvaĂ°anih naroda).

Kriticka analiza Dodikovog clanka „Raspad nikome ne odgovara, ali nije nemoguc" u Nezavisnim novinama (22. svibnja 2008.)

Kritièka analiza politièkih bespuæa Bosne i Hercegovine

Prijedlog i zahtjev uvrijedjenog, razocaranog i buntovnog Ivana Muse, predsjednika HKDU-a, prezentiran u Vecernjem listu - da se Hrvati nasumce izdvoje iz Federacije, odlukom iznova sazvanog Hrvatskog narodnog sabora - u svim glavnim aspektima je vise nego sporan. Naravno da je „dekonstituiranje hrvatskog naroda" od Daytona do danas u svojoj kriticnoj fazi, i naravno da je zakljucak Vijeca za provedbu mira  za Hrvate trenutacni poraz, ali -  sa samo malo vise politcke pronicljivosti moze postati jasno da je upravo nesazreli koncept proslog Hrvatskog narodnog sabora umnogome tom teskom stanju kumovao, a jasno moze biti i to da je Vijece u Bruxellesu sentimentalno reagiralo na kosovsku zalopojku i vrhunski politicki teatar srpskih kolora.

Igranje „povijesnom odgovornošĂ¦u" sluèajnih politièara u presudno vrijeme. Kosovskom sindromu u BiH mora se odgovoriti zrelošĂ¦u i mudrošĂ¦u.

Stavovi i potezi predsjednika najjace bosnjacke stranke Sulejmana Tihica, kriticki gledano, plijene svojom uskogrudnoscu i zaslijepljenoscu  drvenim vjetrenjacama. Bivsi samacki advokat tuznog lika i tuzne proslosti, u svojoj zalosnoj tuzi povlaci  potpis s Mostarske deklaracije o reformi policije, potpisane u listopadu 2007., zalosnom recenicom: „Zamisljena reforma je pocetak kraja drzave BiH." .Njegovu  mirnu opcinjenost sjenama drzavnopravnih vizija ne moze ugroziti ni trenutna zapaljiva balkanska vrucina niti ostra drzavnicka nota  clana Predsjednistva BiH Radmanovica, koji, objasnjavajuci Rezoluciju skupstine Republike Srpske, izjavljuje: „BiH je upitna, budu li postojali oni koji misle da samo oni trebaju zivjeti u BiH i o njoj odlucivati."