Švicarski Liberali kreirali moderni ustav savezne države - poslije agresije i krvavog rata

Suprotno uvrijezenom misljenu o mirnodopskoj visenacionalnoj zemlji, moderna drzava Svicarska, u svojim glavnim segmentima, stvarana je u burnim krvavo-ratnim okolnostima. I samo, zahvaljujuci naprednjackim snagama iz svih etnija i vjera, koji su se  organizirali u Liberalnu stranku,  stvoren je ustav koji je u pravo  vrijeme unio harmoniju medju posvadjane vjere i jezike, gradove i provincije. Prosperitet zemlje bio je tako zagarantiran - dovoljno jakom saveznom razinom, kao i sasvim dovoljnim kompetencijama  srednje razine (kantona). Vaznost opcina naravno, nikada nije dovodjena u pitanje.

Da se podsjetimo:

      1798. godine snazna francuska okupatorska vojska (generala Bonaparte), iz vec ranije zauzetih podrucja frankofonske Svicarske, koji su je uz hvalospjev docekali, napala je gradove njemacke Svicarske, prije svih Bern, Solothurn i Freiburg  -  s cetrdeset tisuca najmodernije naoruzanih vojnika. Dvadeset tisuca odlucnih svicarskih vojnika porazeni su u krvavom okrsaju. Nakon poraza pobjednicka vojska je palila i pljackala,  i na razne nacine maltretirala svicarsko  pucanstvo. U krvi su slomljeni i ostali gradovi (kantoni), koji se nisu slagali s okupacijom i stranom diktaturom. Svicarska  je tada postala podrucje medjunarodnom ratnog sukaba  stranih vojski: austrijske, francuske, ruske...

      Na Beckom kongresu (1815.), na kojem su bili i predstavnici svicarskih kantona, Svicarska je dobila danasnje granice, ali i zastarjeli ustroj  samostalnih clanica(drzavica) koji su tako zadrzali politicku samostalnost ( i bili su  u pravom smislu - entiteti), jer je to mnogo vise odgovaralo stranim silama da provode svoj utjecaj. To su odmah iskoristile gradjanske elite i uvodile zakone na stetu provincijskog zivlja. Siromasna drzava Svicarska (tj. savez drzava) tesko se tako mogla oporaviti,  i jos teze profitirati u okruzju mocnih nacionalnih susjeda.

      Svicarski intelektualci, potpomognuti stranim politickim izbjeglicama, iznova su se organizirali, i sto je najvaznije, formirali su jaku Liberalnu stranku, aktivnu u skoro svim svicarskim podrucjima. Htjeli su prije svega razumno raspodijeliti vlast na srednjoj  i na saveznoj razini, jer su uvidjeli da bez jake savezne drzave nema napretka, kao sto ga nema i bez jakih samosvojnih kantona. Prvi pokusaj da se takav ustav odglasuje (1833.) propao je. Konzervativci - cuvari gradskih privilegija bili su jos uvijek prejaki. U tom previranju doslo je cak i  do gradjanskog rata sa stotinu mrtvih i vise stotina ranjenih, sve dok konzervatici nisu kao porazeni i rastjerani otvorili put modernom saveznom ustavu. Pobjednicki Liberali pripremili su prijedlog novog ustava koji je odmah na glasovanju i potvrdjen: 1848. godine.

      Za razliku od starog ustroja, Svicarska je tako postala savezna drzava u kojoj savezno izglasani zakoni obvezuje sve kantone. Vojska, vanjska politika, carine, posta, zeljeznice...postaju stvar saveznih organa.

     Savezna zakonodavna vlast je dvodomni parlament: u Domu kantona su po dva zastupnika: iz  svakog od 22 kantona, a u  Predstavnicki dom bira se direkno po jedan zastupnik na svakih 20 tisuca stanovnika

      Srednja razina (kantoni) imaju i dalje zakonodavnu, sudsku i izvrsnu vlast. Kompetentni su za skolstvo, kulturu, socijalnu skrb, prostorno uredjenje...Takodjer i vjerska pitanja, u to vrijeme od posebne vaznosti, spadaju u kantonalnu razinu odlucivanja,jer je religiozna pripadnost povijesno glavna opravdanost kantonalnog zajednistva. To se moze lako uociti pri usporedivnju granica vjerske pripadnosti i kantonalnih granica. Osim iznimaka vjerski mjesanih kantona (koji su nasli druga zajednistva politickog suzivota - primjer: kanton Graubuenden), istovjerske opcine, ako i nisu teritorijalno povezane sa svojim kantonima, ostaju im vjerni -  primjer: kantoni . Feriburg, Solothurn, Schaffhausen -  ili se zajednicki odcijepljuju; primjer Appenzell - Ausseroden. Najnovije odcijepljenje katolickih opcina u Juri od ostalih reformiranih opcina bernskog kantona rezultiralo je novim kantonom  1979. godine, s nazivom:  Republika i Kanton Jura...Naravno da je svako odcijepljivanje bilo bolno za mnoge, ali vjera u  -  biti svoj na svome - obavezivala je i postivanje volje drugih.

     Princip direkne demokracije, tj. postivanja referendumske narodne volje u svim pitanjima, ozakonjen u modernom saveznom ustavu, dao je svicarskom drustvu nesagledive politicke prednosti i omogucio izuzetan prosperitet za naredna stoljeca. Taj princip -   kreiran u stoljetnim ratovima i bunama svicarske visevjerske i visenacionalne zajednice -  danas se u svojoj cijelosti -  politoloski moze poistovjetiti s principom subsidijarnosti  (politicko odlucivnja odozdo), koji za ustroj Bosne i Hercegovine moze kao primjer biti od izuzetne pomoci.

     Pitanje je za Bosnu i Hercegovinu : - biti ili ne biti  -   koliko naprednjackih realista kreira ustroj posvadjane bh zajednice, kako su organizorani  i kakva im je pronicljivost?

 
Karta kantonalnih granica i vjerske pripadanosti na pocetku 19. stoljeca (katolici i reformirani):