Postovani gospodine Avdicu,

Zahvaljujem se na prijenosu clanka iz Vecernjeg lista od 6. juna 2007.: Novi priedlozi za podjelu BIH na tri etnicke drzave, sa primjedbom da mi je tesko vjerovati u mogucnost takvog nesporazuma - nakon mog predocenja Vama cjelokupnog clanka o preustroju Bosne i Hercegovine u modernu saveznu drzavu. Upravo je teritorijalna nepovezanost srednjeg nivoa zalog jake savezno drzave, a okupljanje iste kulturne populacije u jednu zajednicu princip najiskrenije demokracije. Zato bi bilo lijepo, i od Vas profesionalno barem objaviti ovu moju primjedbu, kao i osobni tekst kojim sam se obratio Vama, cijenjenom novinaru demokratskîh novina:

St. g. Avdicu Vjerojatno je Vama ovo moje prvo javljanje (za predhodno sam internetski informiran da nije uspjelo), u kome Vama i Vasim kolegama velika cestitka na najcijenjenijem novinarskmm radu: za demokratski boljitak naroda Bosne i Herzegovine. Ovaj clanak, s kojim bih Vas zelio podrzati u tom zahtjevnom i plemenitom poslu, vec je bio predocen politickim duznosnicima u Posavskom kantonu i uvelike ih odusevio svojim jasnim rjesenjima (uzeli su ga "kao platformu za dalju diskusiju"), a upucen je i najvisim hrvatskim i srpskim politicarima u BiH. Buduci da sam procijenjivao urednistvo DANI bliskijim mojim prijedlozima (prije svih I. Lovrenovica), poslao sam im u samom pocetku ovaj clanak, a kao sto vidim nije doslo do rezultata. Pri boljim promisljanjima, gospodine Avdicu, mada znam da ste zastupnik jedne jos jednostavnije BiH, znam da ste i veliki demokrat u gradu ispod Trebevica (kava i pivo s Richard Gere-om su samo jedan od komplimenata nas vani koje zanima zapadni Balkan), pa se cvrsto nadam se da cete ustupiti mjesto jednom duboko demokratskom prijedlogu, konsruiranom na visedecenijskom svicarskom iskustvu. Zemlja u kojoj ce sve opcine, kao i svi narodi biti vise-manje zadovoljni, moze poceti funkconirati kao pravna drzava i prosperirati u Europskoj uniji. Znaci: samo savezna drzava (s dovoljno kompetencija na saveznom nivou), koja garantira kompletnu kulturnu samostalnost nacionalnih povezanosti na srednjoj razini, ima solidarnost svih demokratskih snaga. Ovakva jasnoca (svicarskog tipa) nije, niti smije biti protiv interesa najbrojnijeg bosnjackog naroda, nego naprotiv dokaz njegove otvorenosti i postovnja spram drugih. S Europom bi trebalo proci vrijeme straha od ugrozenosti i zalje da se prisvoji dio tudjeg kao zalog strateskih politickih poteza. Princip subsidijarnosti je najdemokratskije rjesenje, sto bi trebali uvidjeti svi kojima je bitan sto brzi boljitak jedne nam Bosne i Herzegovine.

S prijateljskim pozdravom

Zeljko Vukic 

20. 06. 2007.