Kriticka analiza aktualne izborne teme novog državnog ustroj Mr. sc Željko Vukic
TREÆI ENTITET (VELEKANTON) -
ILUZIJA ILI SPAS ZA BIH?
Politièki napisi i izjave povjesnièara i teologa fra Petra
Jeleèa u ovo vruæe predizborno vrijeme postaju sve aktualniji -
plijeneæi rastoèenu bosanskohercegovaèku intelektualnu javnost svojom
hrabrošÃ¦u i nepatvorenom lucidnošÃ¦u.
Njegova najnovija teza o hrvatskom, treæem entitetu kao „imaginarnoj kategoriji“, „èistoj iluziji“, od èijeg „stvaranja nema ništa, niti æe on ikada biti formiran“ spada u znansvenu metafiziku politièkih analiza, primjereno struènjaku za „bogohulnost“ svjetovnih fenomena.
Oboružan dubinskim uvidom u tmurne godine novije crkvene povijesti u vrijeme nacistièki demonizirane Europe i rijetkom lakoæom popularne elokvencije, Jeleè glavni politièki problem nefunkcionalne države BiH „s ludjaèkom košuljom“ proglašava „èistim predizbornim trikom“ „stožerne stranke“, zaboravljajuæi pritom da ga znanstvenost obavezuje, ma gdje bio (a ne samo u polemici s kardinalom), on proširuje tezu - da do sada „nitko nikada nije definirao što je toèno taj entitet, koje su mu granice i koji teritorij bi on obuhvaæao, kakvo æe mu biti ustrojstvo, s kojim snagama se misli stvoriti.“ Otkud tolika znanstvena hrabrost (i obaviještenost) jednom mladom povjesnièaru?
Napomene radi: dubinski uvidi u ove dubinske politološke probleme još nisu ni blizu do kraja izvršeni, ali su zasigurno postavljeni teoretski temelji uèinkovite ravnopravnosti najmanje nacije u BiH, prije svega u analizama vrsnih politologa Mirjane Kasapoviæ i Bože Žepiæ.
Jeleèu je još manje poznat novi konsruktivni prijedlog ustroja BiH, uraðen na švicarkim i njemaèkim iskustvima od Željka Vukiæ (Status12, 2007), kao nadogranja prethodnih prijedloga i kao srednje riješenje - izmeðu raspada države i uništenja manjih nacija (preneseno u meðuvremenu na više od pedeset portala). Savezna država bila bi dvodomna, gdje bi dom kantona (nacija) imao pravo veta, a opæine bi se referendumom izjašnjavale o pripadnosti (vele)kantonu, èija bi skupština imala zakonodavnu, sudbenu i izvršnu vlast, i rješavala sve bitne probleme od kantonalne vaznosti…
Kolikogod Jeleè proglašavao manji bh entitet „genocidnim“, zasnovanim na „strašnom zloèinu, progonima i ubijanjima tisuæu Bošnjaka i Hrvata“, njegov zakljuèak, da za daljnji opstanak Republike Srpske „ne postoji ni jedan moralno i politièki opravdan razlog“ - niti je znanstveni, niti je povijesni. Koliko malo je potrebno povijesnih primjera da se dokaže teza da je veæina država u povijesti stvarana u moralno problematiènim uvjetima (Rim, Kina, Mongolija, Arabija, Turska…). Koliko god Jeleè s dodatnom lucidnošÃ¦u progalašavao hrvatsku politiku u BiH skoro apsolutnim „sluðivanjem“ u svih dvadeset godina, gje se „sve bitne vrednote jednog naroda, od domovine, etiènosti do vjere“ prazne od svog pravog sadržaja i znaèenja - ostaje èinjenica (za povijest), da je hrvatsvo u BiH opstalo samo u opæinama koje je HVO obranio (ili vratio). Èisti je populizam centralistièkog (sarajevskog) tipa formulirati politikantske teze o kompletnoj izopaèenosti hrvatske politike: „nemoralni postupci“ predsjednika Tuðmana glavni su razlog za raseljenje, izdaju i prevaru hrvatskog naroda u Bosni; Katolièka crkva je u svemu suodgovorna zbog svoje neprikrivene težnje za „jednoumljem i kontrolom“…
Ipak, da bi bar negje pokazao da jednoumlje funkcionira meðu crkvenim misliocima, Jeleè propagira prijedlog novog ureðenja BiH, kako je to predložila Biskupska konferencija o èetiri regije, gdje bi svaki narod imao minimum 30 posto udjela u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, na temelju „prava i praviènosti“… Estetika papirne simetrije. .Za teologe i mistièare – tema za stogodišnju raspravu…
Stanje „duhovne shizofrenije“ i „hercegovinizacije“ hrvatske politike Jeleè vrlo mudro iz sarajevske perspektive nabacuje hrvatskom korpusu „koji ne prihvaæa BiH kao vlastitu domovinu“. Zašto Hrvati u BiH ne prihvaæaju Daytonom definiranu državu kao svoju domovini, i zašto se skoro nitko ne vraæa u takvu svoju domovinu?U svom elaboratu o treæem (vele)kantonu na primjeru švicarskih i njemaèkih iskustava Ž. Vukiæ jasno preferira dosljednu demokratsku samobitnost srednje razine, koja jedino moze poèeti s ujedinjavanjem posvaðanih naroda. “Ovakva kombinacija dokazanih politièkih rješenja imala bi veliki izgled na motivaciju bh graðana, jer bi u samom startu iskazivala svoju preglednost i garantirale svakoj od tri etnije zadržavanje svog nacionalnog identiteta. Graðanin, rastereæen nacionalne ugroženosti (jer mu je to srednjom razinom zagarantirano) razvijao bi mnogo više interkantonalnu solidarnost - bez koje nema socijalne povezanosti, ni osježaja za zajednièku državu.“ (Ž. Vukiæ, Status 7/2007)
Odugovlaèenje i ne-stvaranje treæe federalne jedinice (s kojom æe najmanji narod biti zadovoljan), ne samo da æe zatrti „pravdu i pravednost“ europske demokracije u ovom meðunarodnom protektoratu, nego æe na najgori naèin dovesti do „belgizacije“ BiH (najjaèe politièke stranke obiju preostalih nacija okorijet æe u nacionalizmima – vezivno tkivo južnohrvatskih kulinovskih korijena s franjevaèkim koloritom vladat æe još samo u kapelicama).
Lucidnost mladog povjesnièara bosanske provenijencije Jeleèa, medijski je interesantna, jer je i hrvatska politika u BiH više nego interesantna (zasigurno jedna od najkompliciranijih u Europi). Mala nacija, koja može stati u jedan oveæi europski grad, s toliko lokalnih zasebnosti, intencija, stranaka, svaða, podvala, puèeva, prevara, lažnih optužbi; nacija od stoljeæa sedmog, decimirana kroz povijest (na najgori moguæi naèin) na svoju desetinu, može još samo na domak Europe èekati intelektualnu zrelost svojih intelektualaca, koji svoju povijesnu odgovornost mogu opravdati samo ako svoj intelekt uporabe na politièku dobrobit napaæeno
Mr. sc Željko Vukiæ
Naslovna ilustracija: Perica Mišiæ
|
