Željko Vukić magistar znanosti i doktorand na Univerzitetu u Zürichu, kao konstruktivni analitičar Zapadnog Balkana izradio je prije nepune četiri godine upadljivo interesantan i znanstveno plauzibilan prijedlog ustroja Savezne države Bosne i Hercegovine na osnovi iskustava federalnih država, a napose Švicarske i Njemačke. Kratki pregled s kartom trokantonizirane BiH, odmah je objavljen u Večernjem listu.

Razgovarao: Crovata

Posavski obzor: Gospodine Vukić, šira javnost zna vrlo malo o vama. Ono što smo pronašli na internetskim stranicama jako je šturo. Možete li našim čitateljima nešto više reći o sebi, što bi im pomoglo da bolje razumiju Vas, kao i koncept Bosne i Hercegovine kojeg Vi zastupate?

O meni se kao osobi malo zna, između ostalog, što sam uvjerenja da su ideje i misli glavna prezentacija jednog analitičara, a ne njegove privatne „dogodovštine“. Volio bih i ovaj put da što manje govorim o sebi i svom životu, a što više o „gorućoj temi“ problematične države Bosne i Hercegovine. Ipak znam da je intervju puno direktnija stvar od kritičkih analiza, pa ću u narednih nekoliko rečenica skicirati moj „znanstveni put i razvitak“.

Školovanje sam započeo u osnovnoj školi u Tolisi i Franjevačkoj gimnaziji u Visokom, sve dok mi (kriminalci iz udbaškog miljea 1973. u B. Šamcu ) nisu ubili oca, kada sam moralno slomljen napustio visočku gimnaziju i prešao u zagebačku, a potom u orašku. Stipendiju za studiranje nisam dobio jer sam bio „seljački sin“; „najelitniji“ studij u Zagrebu - studij komparatistike nisam uspio upisati, jer je za dvadesetak studijskih mjesta trebala „partijska veza“, ili - „biti s domaćih terena“...

Kao student južnoslavenske i svjetske književnosti u Beogradu oduševljavao sam se filozofijom i umjetnošću, a politikom sam se bavio samo sporadično. (Bilo je ipak važnijih detalja: sjećam se da sam bio jedan od čelnika inicijative na fakultetu, da se konačno Starija hrvatska književnost nazove „Hrvatskom“, a ne samo „Dubrovačkom“(?), kako su je radikalno-nacionalni profesori voljeli zvati. - Hrvatska „Toskana“ - Dubrovnik, osvajana je dakle puno prije „oluje“ srpskih topova 1991.)...

Vremena sam imao vrlo malo, jer sam uz studiranje morao i privređivati: radeći na posavskim njivama, na kukuruznim plantažama Bačke, u raznim beogradskim tvornicama i skladištima, kopajući kanale po Njemačkoj, poslužujući u švicarskim restaurantima...

Diplomirao sam na romanu „Derviš i smrt“ muslimanskog književnika Meše Selimovića, a nakon postdiplomskog - općeg studija znanosti o književnosti - magistrirao kritičko-analitičkim radom o „Kiklopu“, hrvatskog romanopisca Ranka Marinkovića. Nakon preseljenja u Švicarsku završio sam germanistiku u Zürichu i upisao (umjesto licencijata) doktorsku disertaciju iz područja filozofske estetike - primijenjene na ratne romane njemačkog nobelovca Güntera Grassa. (Tema je ogromna, ali za mene životno interesantna!?)

Aktualnu politiku počeo sam tek intenzivno pratiti i proučavati pojavom „velikog vožda“ u Beogradu 1987. Poznavajući do tada uglavnom liberalnu beogradsku čaršiju u prvom planu, bio sam upoznao i drugu mračnu stranu radikalnih krugova Beogradu, pa me od tad pratio „čudan nemir“ - kombinacija srpskih „radikala“ i „boljševik-vožda“ može voditi samo u katastrofu. U Zürichu sam zato čim prije pored germanistike upisao i politologiju, specijalizirajući osim opće političke filozofije, teme komunizma, fašizma, i novog - politički tada malo poznatog, islamskog radikalizma - naravno u svezi sa Zapadnim Balkanom...

Posavki obzor: Osim Vašeg znanstenog razvitka imate li i nekih praktičnih „političkih“ iskustava, osim „upoznavanja svijeta i života“?

Naravno. S vladajućim komunistima imao sam posvuda maratonske diskusije, svađje, odvođenje na saslušanja, prijetnje zatvorom - u Posavini, na fakultetima, u vojsci, u inozemstvu... Hrvatski novi pokret podupirao sam koliko god se dalo - živeći u dvije zemlje; domaćim političarima svih kolora, na sve moguće načine probao sam svjetske ideje prezentirati na domaći način. Uzimao sam hrvatski porođaj „prave narodne demokracije“, u užem i širem zavičaju, kao sudbinsko pitanje: biti ili ne biti – za naciju i za sve nas.

U hrvatskom školskom odboru za Švicarku bio sam vrlo aktivan, također u Zavičajnom klubu Orašje, kao i u novoosnovanom HDZ-u Švicarske. Mnogi bojovnivci 106. brigade u teškim ratnim mjesecima mogu se sjećati donacija Zavičajnog kluba, kao i mojih vrlo čestih - dužih i kraćih boravaka u ratnoj odori na crtama oraško-šamačke bojišnice...

Posavski obzor: Živite i radite u Švicarskoj. Koliko ste involvirani u BH politička zbivanja i probleme Hrvata u BiH?

Uključen sam maksimalno – koliko mi vrijeme dozvoljava; uostalom i disertacija bi zasigurno bila gotova da sam njoj, a ne problematici BiH-a pristupio prioritetno.

Posavski obzor: Još od svojih studija specijalizirate politološko polje zapadnog Balkana. Je li zapadni Balkan geografskopolitički pojam s nakanom nekog budućeg ekonomskopolitičkog saveza među državama nastalim raspadom bivše YU?

Zapadni Balkan je prije svega geografski pojam. Politički, on se mora razčlaniti u nekoliko različitih kategorija, s obzirom na državnu uspješnost novonastalih država. Osam manjih i malih država koje tu teritorijalno spadaju, upadljivo se razlikuju među sobom. Jedne su vrlo uspješne, druge napreduju, a trećima prijeti nepoznanica. U neko drugo vrijeme, vrijeme prije „europeizacije“, bilo bi osmišljeno razmatrati tezu o ekonomsko-političkom savezu novonastalih država zapadnog Balkana. Sad kada je Hrvatska skoro ušla, a Srbija zatražila kandidaturu …(Makedonija, Crna Gora i Albanija su u pregovorima, Kosovo je priznato) - stvarni problem je „samo“ Bosna i Hercegovina…,

Posavski obzor: Imate li spoznaje kako međunarodna zajednica vidi političko-teritorijalno rješenje zapadnog Balkana?

Kao što sam već naglasio; ovo naše vrijeme je vrijeme „europeizacije“ naših prostora; prije ili kasnije. Europska unija radi to što radi. Inteligentna današnja Amerika ne ubacuje nikakve zapreke. Ruski interes je interes - politički i ekonomski jake Srbije. Granice novonastalih država su međunarodno priznate. Mirnodopske korekcije koje se budu sporazumno dešavale neće nikoga uzbuđivati, kao što će i pitanje granica postajati sve manje važno. Ali zato pitanje kulturno-nacionalnih programa postajat će, kako se u Europi već sad pokazuje, sve značajnije (Belgija danas)… To su po mojim analizama glavne današnje smjernice međunarodnih čimbenika. Sporednih, regionalnih, privrednih, privatnih, karijerističkih, zavjereničkih, zlobnih, pogubnih… ima na pretek posvuda – nijedna nacionalna struktura nije tkana iz čiste pravde i pravičnosti… Neke nose virus, neke boluju, a neke su uvelike oboljele. Tu smo da ih razlikujemo.

Posavski obzor: Što biste vi predložili kao rješenje za „najkompliciraniji čvor zapadnog Balkana“: nestabilnu državu Bosnu i Hercegovinu?

U prijedlogu novog ustroja BiH, kojeg sam napisao 2007: „Srednja razina - tri kantona“ pledirao sam za Saveznu državu Bosnu i Hercegovinu, simetrično ustrojenu iz tri ravnopravna kantona, triju ravnopravnih nacija. Suverenitet nacija definirao bi se na kantonalnoj razini, kao i na saveznoj - u vidu SAVEZNOG USTAVA, koji kao „dogovor narodâ“ mora biti tako koncipiran da bude većinski akceptiran od sva tri naroda.

Posavski obzor: Kako bi to konkretno moglo izgledati?

Država bi imala samo tri razine: općinsku, kantonalnu i saveznu, i bila bi kudikamo jednostavnija od ove daytonske.

Općine (zajednice svih građana) koje su se u BiH pokazale kao povijesno najstabilnije, po principu subsidijarnosti, rješavale bi sve probleme koji su u njezinoj moći. Općine, ovakve kakve su danas, kao i novoformirane, rješavale bi sve krupnije probleme referendumom (u što spada i spajanje općina, cijepanje, korekcije granica…), kao i odlučivanje kojem od tri kantona žele pripadati.

Posavski odbor: Što je sa srednjom razinom - koja je najviše sporna u domaćim diskusijama?

Srednja razina (kantonalna razina), formirana je kao savez općina koje to žele: Kanton bošnjačkih općina okupljao bi većinske bošnjačke općine, Kanton hrvatskih općina okupljao općine s hrvatskom većinom, a Kanton srpskih opština (Republika Srpska) okupljao bi referendumom većinske srpske općine. Teritorijalna (ne)povezanost takvih cjelina kao rezultanta narodnih volja dotičnih općina nije nikakva nužnost - jer sva tri kantona funkcioniraju u efikasnoj saveznoj državi; po mogućnosti u okrilju Europske unije. Struktura i ovlasti tih kantona mogu biti, u glavnim postavkama, švicarskog i njemačkog tipa - znači više od današnje kompetentnosti bh kantona, a manje od entiteta.

Kantoni (savezi istonacionalnih općina) rješavali bi, također po principu subsidijarnosti, sve što je relevatno za jednu nacionalnu zajednicu. Zakonodavnu vlast činio bi jednodomni Kantonalni sabor (skupština) od 70-120 zastupnika, koji su direktno birani po većinskom principu, za razliku od općinskog parlamenta koji bi se birao proporcionalno. Izvršnu vlast vršio bi premijer kantona (direktno biran na četiri godine) – i kantonalna vlada (ministri kantonalnih ministarstava).

Posavki obzor: Kako bi u tom konceptu izgledala „državna“, tj. „savezna“ razina, kako Vi predlažete?

Savezni ustav definirao bi državni ustroj savezne države BiH, kao i kompetencije svih triju razina; za sva zakonodavna, izvršna i sudbena tijela.

Savezna vlast je nadležna za vanjsku politiku, sigurnost, obranu zemlje, za carine, novčarstvo…

Saveznu državu reprezentira predsjednik s dva dopresjednika, koje na prijedlog kantonalnih sabora (skupština) bira Savezni parlament na zajedničkoj sjednici oba doma. Predsjedničko mjesto je rotirajuće po kantonima, na dvije godine, a dužina mandata je najviše šest godina.

Saveznu izvršnu vlast čini Premijer i Savezna vlada; Premijera predlaže Predsjednik države Zastupničkom domu na osnovu dovoljno osvojenih mandata njegove nužno višestranačke koalicije (iz sve tri kantona). Dom naroda ga potvrđuje.

Saveznu zakonodavnu vlast čini dvodomni Savezni parlament: Zastupnički dom i Dom kantona (naroda).

Zastupnički dom (200 zastupnika) bira se po proporcionalnom sustavu, ali tako da su općine po mogućnosti biračke jedinice.

Dom kantona se sastoji od 51 izaslanika, koje šalju tri kantonalna sabora (skupštine): svaka po 17.

Oba doma su ravnopravna, s tim što Zastupnički dom zajedno sa Saveznim premijerom i Saveznom vladom priprema i donosi zakone, a Dom kantona – osim što sudjeluje u pripremi zakona – potvrđuje zakone.

Posavski obzor: Problemi federalnih sustava često su u vidu blokada od strane veto-igrača. Ima li u Vašem konceptu neki učinkoviti mehanizam deblokade?

S obzirom na vrlo česte i moguće blokade zakona u Domu kantona, ovaj izvorno demokratski koncept predviđa i demokratske mehanizme deblokade. Čim neki od kantonalnih klubova blokiraju zakon - nadpolovičnom (9,) ili dvotrećinskom većinom (12), Savezni premijer treba inicirati hitnu raspravu u dotičnom kantonalnom saboru (skupštini) i direktno pred zastupnicima kantonalnih sabora zastupati taj zakonski prijedlog. U slučaju ponovljene blokade od kvoruma tog kantonalnog sabora, Premijer priziva Savezni ustavni sud, koji procijenjuje ustavnost zakonskog prijedloga, odobrava ga - ili naređuje jedno-kantonalni referendum, - ili sve-savezni referendum.

Posavski obzor: Koji bi bio glavni efekt tako koncipirane države?

Ovako koncipirana savezna država, s povijesno dokazanim političkim rješenjima, imala bi veliki izgled na motivaciju bh građana, jer bi u samom startu iskazivala svoju preglednost i garantirale svakoj od tri etnije zadržavanje svog nacionalnog identiteta. Građanin, rasterećen nacionalne ugroženosti (jer mu je to srednjom razinom zagarantirano), razvijao bi mnogo više interkantonalnu bh solidarnost. U takovoj klimi neblokirane, „svima“ od interesa podržavane države, otvorile bi se neslućene mogućnosti privrednog razvitka. Europskim poslovnjacima „transparentne ekonomije“ prezentirala bi se država podržavana od većine pučanstva - što je najboja baza pravne države - i oni bi u nju ulagali. (Poslovnjaka „visokih rizika“, kojima odgovaraju dosadašnje „mutne vode“ „najkompliciranije države na svijetu“ treba se čim prije kaniti). Kontrola od građana „demokrata“ svih triju razina uveliko bi se povećala, jer bi referendum bio uvijek u konačnici glavno oružje poštenih građana.

Posavski obzor: Znači: Vi bitnim razlogom ekonomskog potonuća BiH smatrate „manjak međuetničke solidarnosti“?

Naravno. Princip saveznih članica je da se međusobno potpomažu, a ne da jedni drugima „pljačkaju“ budžete, uzurpiraju zajedničku imovinu i poklanjaju je „svojima“; kao i da selektivo „svojima“ otpisuju poreze…Od mnoštva napisa u raznoraznim medijima i knjigama koji se mogu pročitati na ovu temu, dovoljno je pročitati samo lucidnu analizu Mirjane Kasapović i stvoriti si sliku podijeljenog i posvađanog društva u BiH? Najveća bh nacija majorizira kolikogod može ostale dvije, ponajviše najmanju, tako da se one nužno moraju oslanjati na svoje „matične“ zemlje.

Posavski obzor: Hrvatska je prilično dugo mirno promatrala nestanak vlastitog naroda u BiH. Kako vidite današnji zajednički politički angažman Ive Josipovića, predsjednika Hrvatske i Jadranke Kosor, predsjednice Vlade Hrvatske?

Konačno je došlo do prave konstruktivne potpore, i to iz oba tabora. Nadati se je pravom pomaku.

Posavski obzor: Ustavne reforme mogle bi zacementirati neravnopravan položaj bh Hrvata. U jednom svojem tekstu napisali ste „Međunarodni čimbenici, bez stvarnih i jasnih interesa podržavat će jače.“ Kako bh Hrvati mogu pridobiti podršku međunarodne zajednice?

Samo ako budu konstruktivni i vrijedni u traženju saveznika. Samo tako će iz stanja inferiornosti moći prijeći u stanje - poziciono „jačeg“. A sva nas međunarodna politika uči da se na “jače“ uvijek drukčije gleda.

Posavski obzor: Naveli ste: „Po svakoj politološkoj logici bošnjački član je bosnjački predstavnik, srpski član je srpski predstavnik… kao što je i hrvatski član Predsjedništva - predstavnik Hrvata… od Hrvata izabran… za hrvatsko pitanje maksimalno angažiran… Hrvatima odgovoran… - pa bio to Eskim … ili Finci…“ Zašto ovako jednostavno štivo ne razumije ili ne prihvaća i bošnjačka politička elita?

Iz mnoštva razloga. Bošnjačka politička elita je prije svega konzervativna i orijentalistička; osnovni princip joj je još uvijek: cilj opravdava sredstva…(tako je to stoljećima važilo. ..)

Ne ulazeci ovdje u dublje analize, naveo bih svakako i sveprisutnu kontaminiranost političkih pojmova bh svakidašnjice, preuzimanu ponajviše iz samoupravnog socijalizma: „socijaldemokracija“ je naziv za neoboljševizam, „državna razina“ je iznad federalne (a federcija je po definiciji: savez država), netko tko je „samo iz reda nekog naroda“ može biti njegov zastupnik, u BiH-u postoje samo „Bosanci“ - islamske, pravoslavne i katolicke vjeroispovijesti…

Osim toga, bitno je naglasiti da je evidentno da i dan-danas bošnjačka politička elita ( i ne samo ona) živi po inertnosti „begovskih“ gledanja na „ruralno“ stanovništvo, kao drugoklasne raje…

Posavski obzor: Također ste napisali „Predsjedništvo BiH je ključna borbena platforma spasa hrvatskih interesa, i svako ponovno igranje s hrvatskim predsjedničkim mjestom je igranje s hrvatskim nacionalnim opstankom.“ Za hrvatskog člana Predsjedništva BiH opet je bošnjačkim glasovima nametnut Ž. Komšić. Kakve, i koliko dalekosežne, će biti posljedice?

Posljedice su nesagledive. Zasad je samo saglediva koncepcija predsjednika SPD, da vrlo vješto izbaci glavne hrvatske stranke iz vlasti za iduće četiri godine i zasjedne na premijersku stolicu. Time bi u narednim ustavnim promjenama kompletirao zatiranje najmanjeg federalnog čmbenika i sveo ga na etničko-vjerski kolorit, a sebe promovirao u glavnog čimbenika zapadno-balkanske problematične države.

Posavski obzor: Što vi mislite o Platformi SDP-a BiH koja nudi „dodatna jamstva za hrvatske interese“?

Platforma SDP-a je klasični primjer kombinacije tehno-menadžerstva i neo-boljševizma; ili u njihovom vokabularu: „opijuma za narod“. „Garantirane etničke kvote“ za konstituivne narode i ostale, političko je licemjerje najvišeg nivoa (primjer Komšić).

Posavski obzor: Je li SDP BiH građanska ili velikobošnjačka stranka - ili je po potrebi i jedno i drugo?

Građanske stranke su (politološki rečeno) stranke centra, stranke očuvanja klasičnih konzervativnih vrijednosti; „građanski“ u religoznim društvima znači odvojenu državu od religije; u BiH bi možda moglo značiti „jedan čovjek jedan glas“: svi stanovnici su isti, nacije ne postoje - (kojeg li sarkazma!). SDP-u je dakle „građanstvo“ samo „smokvin list“ i vehikel za zaposjedanje vlasti. Velikobošnjačka elita „razočarala“ se u „blagog“ Tihića i „agresivnog“ Silajdžića i tipovala na stranku „bjelosvjetskog“ Lagumdžije. Poklopila su se dakle stremljenja - „u čaršiji“ odgojenih neoboljševika i „raje prvog reda“ - navikle na dominaciju.

Posavski obzor: Oba bh HDZ-a dobili su 90% podršku hrvatskih birača pa ipak, pri uspostavi entitetske i državne vlasti, bošnjačke stranke predvođene SDP-om BiH ignoriraju izbornu volju hrvatskog naroda?

Ništa novo. Perfidni neoboljševistički plan, isprobavan je više puta, najupadljivije za vrijeme Alijanse, poslije izbora 2000… Ponovno zauzimanje najelitnije hrvatske stolice (predsjedničke), bila je samo priprema za stvarnu marginalizaciju Hrvata, koju ova stranka ima u planu. Time si je priuštila podršku svih „veliko-bošnjačkih“ čimbenika. Ignoriranje izborne volje „ruralne“ raje bit će SDP-u čak „dodatni trofej“ kod „usijanih“ velebošnjaka i obmanutih unitarista.

Posavski obzor: U formiranju vlasti SDP-u se pridružio Zvonko Jurišić - HSP BiH i Mladen Ivanković - Narodna stranka Radom za boljitak. Jesu li oni na korist ili štetu bh Hrvatima i zašto?

Tragedija hrvatskog puka, jednog od najugroženijih u Europi, toliko je puta potpomagana domaćim snagama; direkto i indirektno… Volio bih ovaj puta vjerovati u sljepilo, a ne u perfidnost (pokvarenost).

Posavski obzor: Ako u izbornom zakon ne dođe do promjena u smjeru ravnopravnosti hrvatskog naroda, u tom slučaju, ima li upće smisla i dalje izlaziti na izbore kad se i tako ne poštuje većinska volja BH Hrvata?

To je ključno pitanje velikih dilema. U svojoj predizbornoj analizi: Treba li Hrvatima BiH predsjednik, pledirao sam za dogovor: Borjana- Raguž, ala Obama- Hilari - jer sam analizama došao do zaključka da pojedinačno nemaju nikakve šanse protiv kandidata SDP-a. Dogovorom i povlačenjem jednog kandidata, šanse su ipak bile samo još moralne, jer je „hrvatski član predsjedništva“ (bošnjačkih namjera) uvjerljivo vladao bošnjačkom situacijom… S jednim hrvatskim kandidatom svakome bi poslije izbora bilo jasno što je posrijedi, i „svi“ bi razumjeli hrvatsku „pobunu“ u vidu štrajka, bojkota, demonstracija i „križnih puteva sa svijećama“…Desilo se drukčije; hrvatski kandidati su ostali šturi, bez dogovora; ali su zato (protiv svih očekivanja), njihovi stranački bosovi odmah nakon izbora napravili „stožernu hrvatsku koaliciju“ za spas hrvatske ravnopravnosti. Njihova konstruktivnost je danas od presudne važnosti za izlazak iz „krize“. Njihova „blokada“ formiranja Doma naroda je slična bojkotu izbora. Njihovo eventualno zahtijevanje novih izbora pokazat će ih kao izvorne demokrate, kao i svih drugih koji „vole“ poštovati narodnu volju. Njihov uspjeh u traženju saveznika bit će uspjeh cijelog napaćenog puka…Demokracija povijesno poznaje mnoštvo načina u borbi za ravnopravnost a narod koji se ne da teško je uništiti. Tu je ključ svih ključeva…

Posavski obzor: Izjavili ste: „Sadašnje stanje asimetrične (kon)federacije je neodrživo, kao što bi i svaki unitaristički ustroj pokazao vrlo brzo svoju neefikasnost.“ Kako privoliti sve tri strane na pozitivne ustavne promjene, a poglavito Sarajevo i Banja Luku koji - za razliku od Hrvata - ipak imaju nešto u svojim rukama?

Naravno da je najveći problem to što dvije nacije već „imaju nešto u svojim rukama“; još preciznije rečeno - političke elite tih dviju nacija. Ali to što se „ima“, već upadljivo vodi u ekonomski kaos, i mora se čim prije mijenjati; pučanstvu svih triju nacija počinje kipjeti, novaca je svuda sve manje... I tu je šansa najslabijeg federalnog čimbenika: konstruktivnim rješenjem ukazati na izlaz - a izlaz je savezništvo, savezni ustav i savezna država.

Posavski obzor: Zalažete se za funkcionirajući švicarski model uređenja države, kao što ste nam gore skicirali: „Kome u BiH i zašto ne odgovara švicarski model?

Mnogim političkim čimbenicima bošnjačke provenijencije je poodavno bilo u riječniku „Bosnu urediti kao Švicarsku“, a kad je urađena analiza švicarske uspješnosti, bazirana na potpunom poštivanju vjerskih i nacionalnih vrijednosti, okrenuli su glave od takvog modela. Teško im je bilo „prihvatiti“ činjenicu nacionalnog razjašnjenja i teritorijalne definiranosti koje su, kao i danas, osnovica ravnopravnog suživota različitih švicarskih vjera i etnija. Preteško im je bilo „sažvakati“ činjenice da su granice švicarskih kantona takve, u najvećem dijelu, kakve su ih povijesno vjerske općine i okruzi formirali - jer ih je to previše podsjećalo na preteški gubitak vlastitih iluzija…

Direktna demokracija švicarskog tipa premalo je poznata u cijeloj BiH, a ponajmanje u RS-u; srpska politička elita koristi ga najčešće kao nacionalni „buldožer“ u kreiranju stranačkih ciljeva…Hrvatska politička elita pliva još uvijek u raznim vodama: „narodnim“, „čaršijskim“, „privatističkim“, „udbaškim“, „unitarističkim“…

Posavski obzor: U kritičkom osvrtu ocijenili ste briljantnim Dodikov članak „Raspad nikome ne odgovara, ali nije nemoguć". Je li Dodik ruši BiH, kako to Sarajevo tvrdi, ili je on „zmija udav“ za „nove Osmanlije“?

„Briljantnost“ njegove analize je u korisnosti cilja kojeg on neumoljivo slijedi, a to je očuvanje Republike Srpske. Konfederalna BiH, kakva je danas, daytonski provizorij za moguću saveznu državu, nema se potrebe „rušiti“ (i nije mudro) – dovoljno ju je samo što više „ignorirati“, pa da joj ne bude dobro…Federacija BiH, koja donekle funkcionira kao država „davi“ se, u posesivnoj „ljubavi“ brojnije nacije i sve više postaje „nemogućom“…Ipak, preokret, koji bi bio nužan, a koji se možda sada čini irealnim, može se desiti puno prije nego sto bismo očekivali; prisjetimo se mnogih primjera iz bliže i dalje prošlosti – i kod nas i u svijetu. Optimizam je, realno-politički gledano - velika šansa najmanjeg naroda da pomogne većima da postanu „pravi“ demokrati...

Posavski obzor: Je li Milorad Dodik od koristi Hrvatima i u čemu, a ako nije - u čemu nije? Ili je i jedno i drugo?

Pa svakako - i jedno i drugo. Milorad Dodik je primjer srpske „uspješne“politike, koja je iz „stanja slabosti“ prešla u respektiranu snagu.. Upadljive „gubitke“ srpske državnosti u BiH: ukidanje zasebne vojske RS-a, zasebne carine, zasebnih tajnih službi; ozbiljnu prijetnju Paddy Ashdowna 2004. za ukidanjem RS-a, kao i vrlo agresivnu kampanju Harisa Silajdžića u izbornoj 2006. i poslije, Dodik je svojom „samurajskom“ politikom u ovih nekoliko godina uspio upadljivo preokrenuti. Danas je, nasuprot nebrojenih mržnji, RS ipak donekle i „respektirana“ tvorevina, kojoj je (analitički gledano) teško „izkonstruirati“ kraj. Ali, povijesna je činjenica da dinamika - izmjene, dopune, prestrukturiranje - nikada niti jednu zemaljsku tvorevinu nisu zaobišle, kao što neće ni samosvjesnu tvorevinu srpskog naroda u BiH. „Autonomija“ Srba kao konstitutivnog naroda se „ne može“ ne respektirati, isto kao što se „ne može“ izbrisati i konstitutivnost Hrvata, najstarijeg naroda u BiH. Posebno - ne - kad je Europa tako blizu, i kad je svaki dan sve više „progledalih“ intelektualaca – i to, svih triju nacija.

Veliki „problem“ Republike Srpske je- „zadovoljavajuća respektiranost“, a nju RS može dobiti samo stvarnim uvažavanjem susjeda, demokratskim otvaranjem, kao i dovoljnom samokritičnošću spram „krvave“ prošlosti - i to u svim glavnim smjerovima. U tome su im bh Hrvati nezaobilazan saveznik, a prije ili kasnije - i Bošnjaci.

Posavski obzor: S tom i takvom Republikom Srpskom jedan veliki problem imaju BH Hrvati. Problem Posavine Hrvati doživljavaju kao teritorijalno, moralno, i materijalno otvoreno pitanje. Povratak na svoja ognjišta je skoro nikakav. Domaći političari i kvazintelektualci iscrpljuju se u jalovim diskusijama o navodnim izdajama i prodajama šireći raskol unutar hrvatskog korpusa umjesto da počnu nuditi realna rješenja za budućnost. Što vi mislite zašto je to tako?

Posavina - ta južno-savska ravnica srednjeg toka, jedan je od najtežih „čvorova“ zapadno-balkanske politike - i to, otkad je pisane povijesti. „Temeljni“ (hrvatski) narod desetine je puta uništavan, istrebljivan; zemlju su zaposijedale razne vojske, dolazili razni doseljenici; kultura je u skoro svim epohama uništavana, kulturni centri sustavno „razbijani“; „temeljni“ narod (kao uostalom i druga dva), stoljećima su se borili samo da „opstanu“. Intelektualni stalež (onoliko koliko ga je bilo) konstantno je zatiran, zaplašivan, kupovan… Posavina je, jedva ikad u povijesti, bila kompaktna i samosvjesna politička cjelina. Zato nije nikakvo čudo da su u posljednjem ratu, pa sve do danas, međusobne optužbe posavskih političkih elita stalne na dnevnom redu. Iscrpljivajuće diskusije se vode o tome tko je izdajnik, tko je prodan, tko je potkupljen… a i dalje se radi za strane ideje i gospodare. Krupni razlog je i manjak „karizmatičnih“ predvodnika, kojeg su iskoristili „mediokriteti“ i „privatisti“ svih profila i na zao glas stavili „svaku“ konstruktivnost i „svaki“ nadstranački ili svestranački timski rad.

Posavski obzor: Imate li Vi za Posavinu prijedlog teritorijalnog uređenja koji bi bio akceptiran od službene Banja Luke, Sarajeva i većine Hrvata?

Riješenje za Posavinu može naravno u „konkretnom“ biti posebno - jer je i posavski prostor „poseban“. Ali u principu - radi se, kao i posvuda u BiH, o općem demokratskom rješenju da „narodne“ općine (ovakve kakve su danas, i kakve sutra, nakon sprovedenih lokalnih referenduma, mogu biti) odlučuje u kojem će savezu općina rješavati svoje kulturne i glavne ekonomske probleme. U nadolazećoj Europi nitko ne bio smio držati kao taoce: niti jednu obitelj, niti jedno selo, a kamoli cijelu općinu ili jedan cijeli okrug…

Međusobno uvažavanje u Posavini mora biti neprikosnoveno kao uostalom i diljem savezne države BiH.

Posavski obzor: Upali ste u nemilost prosarajevskih medija, čak i nekih portala u Posavini, koji su vas, ne tako davno, hvalili, jer ste fra Petru Jeleču uputili kritiku zbog njegovog paušalnog politikantstva, koje je okrenuto protiv Hrvatske, Katoličke crkve, BH Hrvata i Trećeg. Je li tzv. „daidžanski krug“ „politički komitet“ u kojem je prisutan kult ličnosti jer čak i konstruktivnu kritiku doživljavaju kao napad na nepogrješivu svetost?

Teško je „razumjeti“ neke nositelje franjevačkih habita, izuzetno „inteligentne, školovane u „elitnim“ ustanovama, a koji su politički bliži neo-boljševizmu, nego konstruktivnim demokratskim konceptima. Otkud npr. jednom fra Petru Jeleču hrabrosti (a nije on sam takav) da evanđeosku ljubav (Franjinog poetskog poimanja) izokrenu u pesimisticku analitiku, i radikalne optužbe; kao onu - da hrvatska politika u BiH, svih ovih dvadeset godina, nije ponudila gotovo ništa drugo osim sluđivanja vlastitog naroda - uz veliku suodgovornost Katoličke crkve? Otkud mu sav taj animozitet spram hrvatske federalne jedinice, i otkud mu u zamućenom „bosanskom loncu“ sva ta uzavrela „revolucionalnost“ umjesto franjevačkog „pax et bonum“ (mir i dobro)? Njegov zahtjev za „rušenjem“ oba entiteta i reorganizacijom zemlje na četiri regije je začudno blizak „biskupskom“, a njima, kako on to tvrdi, „nedostaje bilo kakvog kritičkog promišljanja“?! Njegova „institucionalna zajamčenost nacionalne ravnopravnosti“ je s druge strane tako bliska idejama iz problematične Platforme SDP-u, gdje je riječ o „odgovarajućim etničkim kvotama“.

Razumljivo je da on kao historiograf preferira „analitičnost“ spram politološke konstruktivnosti - u historiografiji se „samo“ analiziraju“ već stvoreni koncepti. Koncept BiH kao „četiri regije“ (umjesto jedne problematične tvorevine, stvaraju se četiri) „podudarne“ su katoličkim biskupijama i – navodno “jelečevski“ mogu tako i „funkcionirati“. Analitičar je „propustio“ vidjeti da su te regije (biskupije) samo vid unutarnje crkveno-katoličke organiziranosti; propustio je uočiti činjenice da tri vjerske bh zajednice funkcioniraju i rješavaju svoje probleme kao tri „samostalna“ segmenta, i to tako da svaka katolička župa, ma gdje bila, ulazi u sastav katoličkog korpusa, kao što i sve pravoslavne crkvene opštine ulaze u organizaciju Srpske pravoslavne crkve. Islamske zajednice, ma gdje bile, imaju svoj vlastiti organizacijski sustav, i svoj načn rješavanja problema. Rješenje je dakle povijesno i dokazano: i teritorijalno i institucionalno, živuća konsocijacija i federalizam. Slično kao švicarsko međukantonsko funkconiranje, ili belgijsko, ili nizozemsko, ili libanonsko…Svaki religiozni segment, osim udbaških upada, u toku cijele novije povijesti mogao je rješavati, i danas bez većih problema rješava, svoje vjerske i organizacijske zadaće. Sva tri segmenta surađuju međusobno, i međusobno se uvažavaju, tako da je po logici politoloških principa neznanstveno bilo koga danas učiti o nemogućnoti kulturno-nacionalne koegstinencije triju nacionalnih kantona u BiH, koji svoje kulturno- ekonomske probleme mogu moći rješavati u saveznoj državi i saveznoj europskoj zajednici?

Historia est magistra vite.?

Posavski obzor: Što kažete za podmetanja nekih piskarala, s devastirajuće požutjelih portala e-posavina i domaljevac.com, da ispod pseudonima „Crovata“ u stvari za Posavski obzor piše mr. sc. Željko Vukić?

To spada u priču…“Tko se mača drži, od mača i gine!“

Posavski obzor: Osim zle namjere koja je služila podmetanju „Crovati“ nije smetalo poistovjećivanje sa vama. Kako ste vi to doživjeli?

Bilo mi je, naravno, interesantno i ugodno biti poistovijećen s “Crovatom” i njegovim aktivnostima - na temu borbe za hrvatsku ravnopravnost u južnosavkoj ravnici. Na stranu komentari nekih „domaćih“ ljudi o mojoj osobnoj „dvoličnosti“ i „pokvarenosti“, kao i njihove ispisane „prijetnje“…

Vrijeme ipak radi za uporne i strpljive…Moto mojih aktivnosti je bio i ostao: dijalog i konstruktivnost.

Vezani članak

Crovata / posavski-obzor.info

Preuzeto sa www.posavski-obzor.info