Daytonski ustroj BiH (nastavljen na
Washingtonki sporazum Federacije BiH) ne samo da nije ni nakon toliko godina
približio posvađane narode, nego je još više povećao nezadovoljstvo, i do te
mjere uvjetovao korumpiranost državnih
struktura, da danas Bosna i Herzegovina spada u sam vrh europske korupcijske
ljestvice. Komparativna analiza zemalja u sličnoj situaciji, prije svih zemalja
u tranziciji, uočljivo ukazuje na karakteristiku bosanskoherzegovačkog političkog
ustroja: njezinu prekompliciranost i
nepreglednost, koja je najpogodnije tlo za sve vrste manipulacija. Građanin-glasač
kao „control-system“ politike je krajnje marginaliziran i totalno dezorijentiran.
Subsidijarni
princip i osnove federalnosti
U žestoku raspravu o federalnosti državnog
ustroja Bosne i Hercegovine nužno je potencirati najosnovniji demokratski
princip formuliran kao princip subsidijarnosti, po kojem je
smisleno i pravedno sve zadaće prepustiti nižim političkim razinama koje su one u stanju uspješno riješiti. Ovaj
naziv (prvi put ekspliciran u papinskoj enciklici 1931.) može biti moralna
osnova i upadljiva snaga takmičarskog duha saveznih jedinica. Gledano povijesno
na bosankohercegovačko društvo, uočljiva je kronična nestabilnost viših političkih razina - a s druge strane čvsta povezanost i solidarnost općinskih (komunalnih) zajednica (posebno
u posljednjim decenijama). Zato – u svaku buduću gradnju državnog ustroja, a po
principu subsidijarnosti, neizostavna je
uloga bosanskohercegovačkih općina u
sustavu, (kako je to uspješno urađeno u federalnoj europskoj državi - Švicarskoj).
Znači: općine (koje su najveća garancija
ostvarenja građanskih prava) ustavno
definirati, dovoljno financijski ojačati i prepustiti građanima da
referendumima vrše korekturu granica, ujedinjavanje i cjepanje (naravno uvijek
u međuetničkom sporazumu). Izborni prag
za Općinsko vijeće treba vratiti na
5 %, a vratiti i obavezni natpolovični
izbor načelnika općine (po potrebi u drugom krugu). Općinama pripada i najvažnija
uloga pri kreiranju srednje razine (ključne u federalnim državama).
Federalnost se u politološkim analizama
najčešće povezuje s povijesnom samostalnošću pojedinih saveznih jedinica ili s
višenacionalnošću određene državne tvorbe (konsocijacija). Nacionalnost - ili etnički identitet - u političkoj teoriji je pojam s velikom lepezom značenja. Veliku
operativnost dobiva pojam ako se bazira na kulturnom značenju, kao borbi za kolektivno
priznanje „povijesnog pamćenja“ . U Bosni i Hercegovini je evidentna različitost triju etničkih grupa, kao i
njihovo različito povijesno pamćenje. Sve tri nacionalne grupacije imaju svoju
povijesnu konstitutivnost, kao i u novije vrijeme, i svoju afirmiranu
autonomnost, tako da bi bilo koja
ignorancija federalnosti (nacionalnosti) imala još jedan fatalan propust. Sve tri etnije povezuje
nužnost, s jedne strane – “očuvanja svog povijesnog pamćenja”, a s druge -
formiranja efikasne državne zajednice sposobne za što brži ulazak u Europsku uniju. U vremenu
globalizacije i nezaobilazne europske integracije, svako gubljenje vremena je
dodatno kažnjavnje revnih građana, kao što je i svako naredno eksperimentiranje
političkim sustavom samo još jedno produžavanje „balkanskog sindroma“. Jedino -
s demokratski ustrojenom pravnom državom
u Europskoj uniji - građani BiH imaju priliku ostvariti svoje iskonske težnje: blagostanje
i kulturni identitet.
Kakva
Bosna i Hercegovina je prihvatljiva za Europsku Uniju
Bosna i
Hercegovina kao zemlja ima “najsloženiji politički sustav u Europi”, ustrojen prema 14 ustava, sa 14 zakonodavnih
tijela, 14 vlada, i preko 200 ministarstava na 5 razina. Švicarska ( s 26
kantonalnih jedinica) ima tri razine i samo 7 ministarstava. Sve ključne
državne stvari u njoj rješava Savezni parlament ili svenarodni referendum.
Belgija, zemlja od izuzetne važnosti za Europsku Uniju, sa svojim najnovijim reformama
uveliko je zakomplicirala svoju državnu strukturu (ima 3 autonomne regije i 3
jezične zajednice), ali funkcionira kao
svijetli primjer iznalaženja konpromisa među različitim etnijima. Za
“podijeljenu i nestabilnu Bosnu i Hercegovinu” međunarodna zajednica
dijagnosticirala je “glavne probleme” u presudi “Sejdić-Finci”, kao i u
realizaciji “Mape puta” za stjecanje kandidatskog statusa u EU. Kandidatura je,
naravno, samo uvod. Za stvarni pomak u rješavanju višestoljetnog problema BiH (politološki gledano) nužno je uvažavati sve glavne demokratske čimbenike i
tražiti rješenja u izmjenama međunarodno
verificiranih ugovora, prije svih: Washingtonskog sporazuma1994., i po mogućnosti, Daytonskog sporazuma 1995.
Ključni problem (po konstataciji najvećeg
broja znanstvenika i političara) je u većem bh entitetu - Federaciji - koji ne samo da ubrzano osiromašuje
svoje građane, nego polako ali sigurno tone u kaos i društvenu depresiju.
Federalne institucije su u paralizi, korupcija i nepotizam su u punom cvatu.
Majorizacija i upadljivo neuvažavanje manjeg (hrvatskog) washingtonskog
partnera doveo je kompletno u pitanje Washingtonski sporazum (supotpisnici su
SAD i Republika Hrvatska). Umjesto da se napravila federacija dvaju
(vele)kantona s referendumskim pravom svih funkcionirajućih općina, - i
dvodomni legitimni parlament - s općinama kao izbornim jedinicama, napravljena
je “luđaka košulja” za dva federalna naroda. (Treći – srpski narod - je u Daytonu isforsirao maksimalnu distanciju
spram takove Federacije.)
Za razliku od znanstvenika koji propagiraju
dodatni hrvatski entitet - dokle god postoji entitet za srpski narod - lucidniji
znanstvenici zahtijevaju hrvatski nacionalnopolitički
cilj zasnovan na vlastitom legitimitetu
i političkom realitetu u vidu vlastitog (vele)kantona unutar Federacije
(Zajednicu hrvatskih općina - pored
Zajednice bošnjačkih općina). Legitimitet hrvatskih općina je realan zalog svih
narednih politika za suverenost konstitutivnog naroda, a njihov diskontuitet
garant je strateškog saveza s bošnjačkim narodom za buduća vremena. Suverenost (konstitutivnost) koja mu je
garantirana u Daytonu je alfa i omega svih aktualnih politoloških rasprava. U završnoj
fazi pregovora s EU, argumentacija i
ostvarenje hrvatske konstitutivnosti može biti relevantno i za Republiku Srpsku
- koja bi (eventualno) mogla i
pristati da se „ujedine“ - državna (konfederalna) i federalna razina -
u moguću Saveznu državu Bošnjaka,
Srba i
Hrvata. Tada bi se dodatno uveliko pojednostavila državna tvorba
BiH.
Oktroirane ustavne promjene ishitrenih “komisija”, trojanski složenih “regija”, “građanska
država“ na cijeloj teritoriji - samo su
nastavak povijesnih iskušenja napaćenog puka i križnih postaja, kojih je bilo i
previše u povijesti…
Facit:
Dubinska znanstvena analiza dviju najsličnijih država Europe (Švicarske i
Belgije) može Bosni i Hercegovini u ovo
vrijeme predložiti funkcionalni državni ustroj koji je može uspješno uvesti u Europsku Uniju: - Zemlja Bosna i Hercegovina može biti članica
EU kao “Savezna država triju
konstitutivnih naroda” (s dva entiteta), od kojih se “problematični“ veći dio (Federacija),
treba čim prije reformirati u Federaciju dvaju nacionalnih (vele)kantona. ( Drugu fazu uređenja „kompletne“
Savezne države BiH može „odraditi“ Europska
Unija u samoj pristupnoj fazi.)
Vele)kantoni (Zajednica Bošnjačkih općina
i Zajednica hrvatskih općina) trebaju biti koncipirani na osnovu referenduma općina s
nacionalnim većinama (ili odglasovani dvotrećinskom većinom u Općinskim
vijećima).
- -
(Vele)kantoni
imaju iste ovlasti i obaveze kao dosadašnji pojedinačni kantoni u Federaciji BiH.
- -
(Vele)kantoni
imaju jednodomni kantonalni parlament: Kanton hrvatskih općina ima 60
zastupnika, a Kanton bošnjačkih općina 90 zastupnika - biranih po većinskom principu, tako da općine
(spram broja glasača) biraju 1-3
zastupnika.
- -
(Vele)kantoni
imaju Premijera (biranog na četiri godine u direktnom izboru) i Kantonalnu
vladu (ministre kantonalnih ministarstava), koje na prijedlog Premijera potvrđuje
Kantonalna skupština.
- - (Vele)kantonalne
skupštine imaju kopetenciju biranja i potvrđivanja svih nacionalnih
predstavnika na sve paritetne funkcijeu
Federaciji, pa tako i člana predsjedništva u Predsjedništvo BiH.
- -
(Vele)kantonalne
skupštine mogu svojom natpolovičnom
većinom deblokirati svaku blokadu svog nacionalnog kluba u Predstavničkom domu -
i istom natpolovičnom većinom svaku nacionalnu blokadu u Domu naroda Federacije
BiH.
Federacija
Bošnjaka i Hrvata ima dvodomni parlament:
Predstavnički
dom (98poslanika) i Dom naroda (41
izaslanik).
- -
Predstavnički dom: Zajednica bošnjačkih općina bira direktno 58
poslanika, Zajednica hrvatskih općina bira 29 poslanika, a srpske općine i “Ostali” biraju 11 poslanika - i
to tako da općine (ili skup susjednih manjih općina) budu izborne jedinice. (Preglednost, odgovornost
i moguća smjena neučinkovitih poslanika garant su stvarnog demokratskog sustava.)
- -
Sve odluke se donose nazočnom dvotrećinskom većinom Doma
- ili
natpolovičnim većinama u oba Kluba: u Klubu bošnjačkih poslanika (30), i Klubu hrvatskih poslanika (15).
- -
U Dom naroda
-
obje Kantonalne skupštine šalju po 17 izaslanika, a 7 izaslanika biraju
srpske općine u Federaciji - i “Ostali”.
- -
Oba Doma su ravopravna, s tim što Predstavnički dom
zajedno s Premijerom Federacije i resornim ministrima priprema i donosi zakone,
a Dom naroda (osim sudjelovanja u pripremi zakona) potvrđuje zakone.
- - Sve odluke se donose nazočnom dvotrećinskom većinom Doma
naroda i dodatnom
potvrdom natpolovičnih većina: u
Klubu bošnjačkih izaslanika (9), i Klubu
hrvatskih izaslanika (9).
- -
Predsjednika
Federacije biraju oba Doma pojedinačno
- dvotrećinskim većinama ili nadpolovičnim većinama u
Klubovima, a isto ga tako mogu i smijeniti. Funkcija je rotirajuća, kao i mjesta
Predsjednika (i dopredsjednika) Domova.
- -
Federalnu izvršnu vlast vrši Premijer
Federacije - direkto biran na četri
godine - s koalicijom u oba
(vele)kantona - i s dva dopresjednika (jednog - iz
drugog saveznog naroda i jednog iz “Ostalih”). Svaku blokadu zakona u Poslaničkom
domu ili Domu naroda Premijer mora osobno pokušati razriješit: u kantonalnim skupštinama, putem Ustavnog suda
ili putem referenduma.
- -
Premijera
Federacije bira Poslanički dom na prijedlog Predsjednika Federacije - na osnovi izbornih rezultata - a potvrđuje ga Dom naroda. Premijer se bira, i može se smijeniti,
izglasavanjem nepovjerenja dvotrećinske većine u Poslaničkom domu ili natpolovične većine u oba nacionalna kluba Poslaničkog
doma (bošnjačkom i hrvatskom) - ali samo ako je pripremljena uspješna
parlamentarna zamjena (parlamentarno rješenje SR Njemačke).
Konsenzusna
demokracija, autonomija segmenata, akomodacija nacionalnih predstavnika i stvaranje
velike koalicije politološka su rješenja za kriznu državnu tvorbu BiH.
