Mr. sc. Željko Vukiæ             

Neodrživo  stanje

      Svaka dublja politološka analiza državne tvorbe Bosne i Hercegovine potvrðuje nužnost politièke reforme koja se mora tako koncipirati da je veæinski akceptiraju sva tri konstitutivna naroda. Sadašnje stanje kaotiène državne tvorbe je neodrživo i za europski put  nezamislivo. Blokade sustava i ignoriranje jakih demokratskih èimbenika  pokazuje se  fatalano po zajedništvo. Unitarizam bilo kog oblika je kontraproduktivan. Regionalna rješenja federalnog ustroja Bosne i Hercegovine - na osnovi ekonomskih regija (ma koliko god ih bilo) -  mogu samo ponavljati imperijalistièku dominaciju pojedinih etnija, pospješivati majorizaciju i omoguæavati  zatiranje slabijih.U suvremenoj Europi  to postaje sve teže izvodivo: primjer Sjevene Irske, Južnog Tirola, Katalonije… Belgija, sa svojih šest državnih reformi u zadnje èetiri decenije, pokazuje kako je težak  (ali nezaustavljiv)  process emancipacije manje priznatih etnija u zajednièkoj državi.

     Daytonski ustroj BiH (nastavljen na Washingtonki sporazum Federacije BiH) ne samo da nije ni nakon toliko godina približio posvaðane narode, nego je još više poveæao nezadovoljstvo, i do te mjere uvjetovao korumpiranost  državnih struktura, da danas Bosna i Herzegovina spada u sam vrh europske korupcijske ljestvice. Komparativna analiza zemalja u sliènoj situaciji, prije svih zemalja u tranziciji, uoèljivo ukazuje na karakteristiku bosanskoherzegovaèkog politièkog ustroja:  njezinu prekompliciranost i nepreglednost, koja je najpogodnije tlo za sve vrste manipulacija. Graðanin-glasaè kao „control-system“ politike je krajnje marginaliziran i totalno dezorijentiran.

Subsidijarni princip i osnove federalnosti

    U žestoku raspravu o federalnosti državnog ustroja Bosne i Hercegovine nužno je potencirati najosnovniji demokratski princip formuliran kao princip subsidijarnosti, po kojem je smisleno i pravedno sve zadaæe prepustiti nižim politièkim razinama  koje su one u stanju uspješno riješiti. Ovaj naziv (prvi put ekspliciran u papinskoj enciklici 1931.) može biti moralna osnova i upadljiva snaga takmièarskog duha saveznih jedinica. Gledano povijesno na bosankohercegovaèko društvo, uoèljiva je kronièna nestabilnost viših politièkih razina  - a s druge strane èvsta povezanost i solidarnost opæinskih (komunalnih) zajednica (posebno u posljednjim decenijama).  Zato – u  svaku buduæu gradnju državnog ustroja, a po principu subsidijarnosti,  neizostavna je uloga bosanskohercegovaèkih opæina  u sustavu, (kako  je to  uspješno uraðeno u federalnoj europskoj  državi  - Švicarskoj).

       Znaèi: opæine (koje su najveæa garancija ostvarenja graðanskih prava)  ustavno definirati, dovoljno financijski ojaèati i prepustiti graðanima da referendumima vrše korekturu granica, ujedinjavanje i cjepanje (naravno uvijek u meðuetnièkom sporazumu). Izborni prag za Opæinsko vijeæe treba vratiti na 5 %, a vratiti i obavezni natpolovièni izbor naèelnika opæine (po potrebi u drugom krugu). Opæinama pripada i najvažnija  uloga pri kreiranju srednje razine (kljuène u federalnim državama).

        Federalnost se u politološkim analizama najèešÃ¦e povezuje s povijesnom samostalnošÃ¦u pojedinih saveznih jedinica ili s višenacionalnošÃ¦u odreðene državne tvorbe (konsocijacija). Nacionalnost -  ili etnièki identitet - u politièkoj teoriji  je pojam s velikom lepezom znaèenja. Veliku operativnost dobiva pojam ako se bazira na kulturnom znaèenju, kao borbi za kolektivno priznanje „povijesnog pamæenja“ . U Bosni i Hercegovini je evidentna  razlièitost triju etnièkih grupa, kao i njihovo razlièito povijesno pamæenje. Sve tri nacionalne grupacije imaju svoju povijesnu konstitutivnost, kao i u novije vrijeme, i  svoju afirmiranu autonomnost,  tako da bi bilo koja ignorancija federalnosti (nacionalnosti) imala još jedan  fatalan propust. Sve tri etnije povezuje nužnost, s jedne strane – “oèuvanja svog povijesnog pamæenja”, a s druge - formiranja efikasne državne zajednice sposobne za što brži  ulazak u Europsku uniju. U vremenu globalizacije i nezaobilazne europske integracije, svako gubljenje vremena je dodatno kažnjavnje revnih graðana, kao što je i svako naredno eksperimentiranje politièkim sustavom samo još jedno produžavanje „balkanskog sindroma“. Jedino - s demokratski ustrojenom  pravnom državom u Europskoj uniji - graðani BiH imaju priliku ostvariti svoje iskonske težnje: blagostanje i kulturni identitet.

Kakva Bosna i Hercegovina je prihvatljiva za Europsku Uniju

    Bosna  i Hercegovina kao zemlja ima “najsloženiji politièki sustav u Europi”,  ustrojen prema 14 ustava, sa 14 zakonodavnih tijela, 14 vlada, i preko 200 ministarstava na 5 razina. Švicarska ( s 26 kantonalnih jedinica) ima tri razine i samo 7 ministarstava. Sve kljuène državne stvari u njoj rješava Savezni parlament ili svenarodni referendum. Belgija, zemlja od izuzetne važnosti za Europsku Uniju, sa svojim najnovijim reformama uveliko je zakomplicirala svoju državnu strukturu (ima 3 autonomne regije i 3 jeziène zajednice),  ali funkcionira kao svijetli primjer iznalaženja konpromisa meðu razlièitim etnijima. Za “podijeljenu i nestabilnu Bosnu i Hercegovinu” meðunarodna zajednica dijagnosticirala je “glavne probleme” u presudi “Sejdiæ-Finci”, kao i u realizaciji “Mape puta” za stjecanje kandidatskog statusa u EU. Kandidatura je, naravno, samo uvod. Za stvarni pomak u rješavanju višestoljetnog problema BiH (politološki gledano) nužno je  uvažavati sve glavne demokratske èimbenike i tražiti rješenja u izmjenama  meðunarodno verificiranih ugovora, prije svih: Washingtonskog sporazuma1994.,  i po moguænosti, Daytonskog sporazuma 1995.

    Kljuèni problem (po konstataciji najveæeg broja znanstvenika i politièara)  je u veæem bh entitetu - Federaciji  - koji ne samo da ubrzano osiromašuje svoje graðane, nego polako ali sigurno tone u kaos i društvenu depresiju. Federalne institucije su u paralizi, korupcija i nepotizam su u punom cvatu. Majorizacija i upadljivo neuvažavanje manjeg (hrvatskog) washingtonskog partnera doveo je kompletno u pitanje Washingtonski sporazum (supotpisnici su SAD i Republika Hrvatska). Umjesto da se napravila federacija dvaju (vele)kantona s referendumskim pravom svih funkcionirajuæih  opæina,  -  i dvodomni legitimni parlament -  s  opæinama kao izbornim jedinicama, napravljena je “luðaka košulja” za dva federalna naroda. (Treæi – srpski  narod -  je u Daytonu isforsirao maksimalnu distanciju spram takove Federacije.)

     Za razliku od znanstvenika koji propagiraju dodatni hrvatski entitet - dokle god postoji entitet za srpski narod - lucidniji znanstvenici zahtijevaju hrvatski nacionalnopolitièki cilj zasnovan na vlastitom legitimitetu i politièkom realitetu u vidu vlastitog (vele)kantona unutar Federacije (Zajednicu hrvatskih opæina -  pored Zajednice bošnjaèkih opæina). Legitimitet hrvatskih opæina je realan zalog svih narednih politika za suverenost konstitutivnog naroda, a njihov diskontuitet garant je strateškog saveza s bošnjaèkim narodom za buduæa vremena. Suverenost (konstitutivnost) koja mu je garantirana u Daytonu je alfa i omega svih aktualnih politoloških rasprava. U završnoj fazi pregovora s EU,  argumentacija i ostvarenje hrvatske konstitutivnosti može biti relevantno i za Republiku Srpsku  -   koja bi (eventualno)  mogla  i pristati da se „ujedine“   -  državna (konfederalna) i federalna razina - u moguæu Saveznu državu  Bošnjaka, Srba  i  Hrvata. Tada bi se dodatno uveliko pojednostavila državna tvorba BiH.

      Oktroirane ustavne promjene ishitrenih  “komisija”, trojanski složenih “regija”, “graðanska država“ na cijeloj teritoriji -  samo su nastavak povijesnih iskušenja napaæenog puka i križnih postaja, kojih je bilo i previše u povijesti…

Facit:

    Dubinska znanstvena analiza dviju najsliènijih država Europe (Švicarske i Belgije) može Bosni i Hercegovini u ovo vrijeme predložiti funkcionalni državni ustroj  koji je može uspješno uvesti u  Europsku Uniju:  - Zemlja Bosna i Hercegovina može biti èlanica EU kao “Savezna država  triju konstitutivnih naroda” (s dva entiteta), od kojih se “problematièni“ veæi dio (Federacija), treba èim prije reformirati u Federaciju dvaju nacionalnih  (vele)kantona. ( Drugu fazu ureðenja „kompletne“ Savezne države BiH može „odraditi“  Europska Unija u samoj pristupnoj fazi.)

     Vele)kantoni (Zajednica Bošnjaèkih opæina i Zajednica hrvatskih opæina) trebaju biti   koncipirani na osnovu referenduma opæina s nacionalnim veæinama (ili odglasovani dvotreæinskom veæinom u Opæinskim vijeæima).

-        -  (Vele)kantoni imaju iste ovlasti i obaveze kao dosadašnji pojedinaèni  kantoni u Federaciji BiH.

-        -  (Vele)kantoni imaju jednodomni kantonalni parlament: Kanton hrvatskih opæina ima 60 zastupnika, a Kanton bošnjaèkih opæina 90 zastupnika  -  biranih po veæinskom principu, tako da opæine (spram broja glasaèa)  biraju 1-3 zastupnika.

-         - (Vele)kantoni imaju Premijera (biranog na èetiri godine u direktnom izboru) i Kantonalnu vladu (ministre kantonalnih ministarstava),  koje na prijedlog Premijera potvrðuje Kantonalna skupština.

-     - (Vele)kantonalne skupštine imaju kopetenciju biranja i potvrðivanja svih nacionalnih predstavnika na sve paritetne funkcijeu Federaciji, pa tako i èlana predsjedništva u Predsjedništvo BiH.

-         - (Vele)kantonalne skupštine  mogu svojom natpoloviènom veæinom deblokirati svaku blokadu svog nacionalnog kluba u Predstavnièkom domu - i istom natpoloviènom veæinom svaku nacionalnu blokadu u Domu naroda Federacije BiH.

Federacija Bošnjaka i Hrvata ima dvodomni parlament:

     Predstavnièki dom (98poslanika) i Dom    naroda (41 izaslanik).

-         -  Predstavnièki dom:  Zajednica bošnjaèkih opæina bira direktno 58 poslanika, Zajednica hrvatskih opæina bira 29 poslanika, a  srpske opæine i “Ostali”  biraju 11 poslanika  -  i to  tako da  opæine (ili skup susjednih manjih opæina)  budu izborne jedinice. (Preglednost, odgovornost i moguæa smjena neuèinkovitih poslanika  garant su stvarnog demokratskog sustava.)

-      - Sve odluke se donose nazoènom dvotreæinskom veæinom Doma -  ili natpoloviènim veæinama u oba Kluba: u Klubu bošnjaèkih poslanika (30),  i Klubu hrvatskih poslanika (15).

-        - U Dom naroda  -  obje Kantonalne skupštine šalju po 17 izaslanika, a 7 izaslanika biraju srpske opæine u Federaciji -  i “Ostali”.

-             -  Oba Doma su ravopravna, s tim što Predstavnièki dom zajedno s Premijerom Federacije i resornim ministrima priprema i donosi zakone, a Dom naroda (osim sudjelovanja u pripremi zakona) potvrðuje zakone.

-          -  Sve odluke se donose nazoènom dvotreæinskom veæinom Doma naroda   i dodatnom potvrdom natpoloviènih veæina: u Klubu bošnjaèkih izaslanika (9),  i Klubu hrvatskih izaslanika (9).

-        -  Predsjednika Federacije biraju oba Doma pojedinaèno  -  dvotreæinskim  veæinama ili nadpoloviènim veæinama u Klubovima, a isto ga tako  mogu  i smijeniti. Funkcija je rotirajuæa, kao i mjesta Predsjednika (i dopredsjednika) Domova.

-         -  Federalnu izvršnu vlast vrši  Premijer Federacije  - direkto biran na èetri godine -  s koalicijom u oba (vele)kantona -  i  s dva dopresjednika (jednog  -  iz drugog saveznog naroda i jednog iz “Ostalih”). Svaku blokadu zakona u Poslanièkom domu ili Domu naroda Premijer mora osobno pokušati razriješit:  u kantonalnim skupštinama, putem Ustavnog suda ili putem referenduma.

-      - Premijera Federacije bira Poslanièki dom na prijedlog Predsjednika Federacije -  na osnovi izbornih rezultata -  a potvrðuje ga Dom naroda. Premijer se bira, i može se smijeniti, izglasavanjem nepovjerenja dvotreæinske veæine u Poslanièkom domu ili  natpoloviène veæine u oba nacionalna kluba Poslanièkog doma (bošnjaèkom i hrvatskom)  -  ali samo ako je pripremljena uspješna parlamentarna zamjena (parlamentarno rješenje SR Njemaèke).

Konsenzusna demokracija, autonomija segmenata, akomodacija nacionalnih predstavnika i stvaranje velike koalicije politološka su rješenja za kriznu državnu tvorbu BiH.